tag:blogger.com,1999:blog-54877488308561094342024-03-19T04:12:31.558+01:00(Un)satisfied Housewifeživot i ostalo(Un)satisfied Housewifehttp://www.blogger.com/profile/01968825508956992478noreply@blogger.comBlogger42125tag:blogger.com,1999:blog-5487748830856109434.post-25100465510445901102020-11-09T17:05:00.001+01:002023-08-13T09:59:48.208+02:00Zašto nisi<p> <span style="font-size: large;"><b>Malopre mi postaviše pitanje koje su mi verovatno i pre postavljali, samo što nešto ne pamtim.</b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b>Naime, upitaše me što nisam feministkinja.</b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b>Zašto nisam? A što vi jeste?</b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b>Feministkinje su se borile za pravo glasa (koje u tom momentu - doduše, onda se i nisu zvale feministkinjama, već sifražetkinjama - nisu imali ni mnogi muškarci, mada se danas o tome ćuti), borile su se za pravo da imaju i drugi posao osim brige o kući i porodici, borile su se za pravo da idu na univerzitete... Razumete.</b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b>To su sve bili logični zahtevi. U to je vreme feminizam imao određenog smisla.</b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b>Danas?</b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b>Danas kad su žene, generalno, zastupljenije po univezitetima od muškaraca; kad muškarci moraju hodati oko njih po jajima ne bi li ih tužile za seksualno zlostavljanje; kad moraju plaćati alimentaciju čak i za decu za koju se dokaže da nisu njihova; kad u Kaliforniji istoriju budale više ne zove history, već HERstory - nekako mislim da je ceo pokret izgubio na verodostojnosti.</b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b>I mozgu.</b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b>Ne gledam tv, ali poprilično sam verna yt. Čega sam se sve nagledala i naslušala na tom vašaru nakaza, to nije za priču. Monstruozno debele crnkinje od kojih bi se prepao na ulici, kako galame da su debele zbog bele supremacije. Na marinac šiljato ošišane i u modro obojene, s obaveznim očalima, žene bez sisa i kukova, izgledajući ko emo dečaci od 12 godina, kako kukaju da beli muški šovinisti neće da izlaze s njima. Mada bi im one inače odsekle muda, jer su beli muški šovinisti. Ali svejedno. Oni <i>moraju da žele</i> da izlaze s njima.<br /></b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b>Besprekorno našminkani muškarci koji me pokušavaju ubediti da sam seksista i rasista (?) ukoliko me ne privlače besprekorno našminkani muškarci. U haljinama.</b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b>Urlanje na onog nesretnika Trampa kao da je lično ubio Melaniju, isekao je na delove i svesno ih pogrešno opet povezao. I onda sve dao novinarima da slikaju. Što je inače uradio Idi Amin sa jednom od svojih žena. Ali, o kulturama drukčim od evropske se ništa loše ne sme reć. Pssst.</b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b>Urlanje na narcisa Trampa koji je skeč po sebi, ali nikakve ratove nije započinjao, nikakvu staljinističku diktaturu uveo; kako tvrde da je gori od svih predsednika pre njega koji su im redovno slali sinove i muževe u ratove (i počesto ih vraćali mrtve); i suroviji od Staljina mada za veka nisu imali prazan frižider, ili im se desilo da uopšte žive u kući koja nema frižider. Ili da nemaju kuću uopšte. </b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b>Idolopoklonisanje trendovima i cancel culture, da bi bio "fancy". Napadi, strvljenja, pretnje smrću ljudima koji su se usudili da izjave bilo šta mimo rezona nametnutog ovcama. Čovek koji kaže da je sloboda govora ustavom zagarantovana (što je tačno) proglašen za rasistu i belog bigota. <i>Svako</i> ko ima pitanje, ko nešto zatraži da mu se pojasni, momentalno strpan u fašistu, nacistu i rasistu.</b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b>Vešticu za paljenje.</b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b>Gledala sam klipove potpuno normalnih ljudi koji pitaju zašto je ovo ovako a ono onako, i to <i>ne</i> u vezi žena ili manjina, već prosto načina funkcionisanja društva ili kakvog konkretnog problema; koje se proglasilo ultra-desničarima i bio im banovan nalog. Čak i ne pominjem one kontroverznije. Govorim o potpuno uobičajenim ljudima, koji su govorili o porezima, o životu, i sutra im kanali bili banovani.</b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b>Kao, šire "hate speech."</b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b>S druge strane, gledala sam i rođenim ušima slušala nabrijane žene kako vrište da se svi muškarci trebaju pobiti - ili nabrijane crnkinje i crnce kako vrište da se svi belci trebaju pobiti - i njihove kanale niko nije banovao. Oni vrište i dalje. </b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b>Slušala sam James-a Lindsay-a, i s filoSofskog su mi gledišta neke stvari možda jasnije (triger: <i>ne</i> slušajte ga ako ste feminista, pripadnik antife, sjw i slično - em ćete biti trigovani, em nećete ništa razumeti, em ćete biti trigovani <i>jer</i> ništa niste razumeli), ali to mi ne pomaže u rl. Mislim, još uvek donekle pomaže ovde. Ne da živim u Americi ili nedajbože Švedskoj.</b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b>Pomaže mi dovoljno da znam da nisam feministkinja. </b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b>Ko god jeste, želim mu sretno lečenje. </b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b>Jer, sve su bolesne. </b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b>Neke su morbidno debele što im se više ne sme reći zbog body positivity pokreta; a postoji i pravac koji im govori da su debele jer nisu ni svesne da su žrtve bele supremacije a zbog čega se moraju opirati svakom pokušaju mršavljenja, obzirom da je to samo kolonijalistička retorika. Htela bi da se zezam, ali ne. Ovo stvarno govore debelim crnim ženama po Americi.</b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b>Neke su razočarane muškarcima u svom životu (mnoge, u stvari) jer su imale pogrešna očekivanja: htele su da im partner bude najbolja drugarica, da ide s njima u šoping, da mogu pred njim da imaju histerične napade i da dobiju razumevanje, da mogu da nose pocepane trenerke, ne briju pazuhe i, verovatno, ne peru onu stvar danima - a da se njihov partner svejedno na ulici ne okreće za ženama koje su se oprale. Kad ih je on prevario ili ostavio, počele su da mrze ceo muški rod, i u svakom pripadniku tog spola da vide supremaciju, opresiju (po pravilu belu, neobično kako se skoro niko ne žali na crne muškarce - što ne znači da su bolji, inače bi ostajali s decom koju naprave, već samo da se o crncima ništa loše ne sme reći), ošišale se na kratko i/ili ofarbale u modro ili zeleno, sočiva zamenila očalima i postale vatrene zagovornice feminizma. </b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b>Dvadesetogodišnje majke imaju šestoro dece od različitih očeva, obično su morbidno debele, nemaju posao i veruju da im država duguje nešto samo zato što imaju bingo polni organ. Niko se ne usuđuje da im ne plaća za njihovo budalasanje jer se plaši da će ga proglasiti za seksistu i belog supremacistu.</b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b>Nevinim se muškarcima uništavaju život i karijera jer su ih besne bivše devojke i žene prijavile za zlostavljanje i silovanje. Kad se pokaže da su lagale, nikom ništa, osim što je muškarčev život i dalje uništen. Volela bih da lažem, ali svi imate Google. <i>Koristite</i> <i>ga</i>, jebemu život.</b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b>To više nije borba za jednakost. To je odavno prestala borba za jednakost biti. To su sad sasvim neke druge priče.</b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b>I, zato nisam feministkinja.<br /></b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b>Hvala na pitanju.<br /></b></span></p>(Un)satisfied Housewifehttp://www.blogger.com/profile/01968825508956992478noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5487748830856109434.post-75771883019750332202020-10-20T12:25:00.003+02:002023-08-13T10:20:02.284+02:00Ko se boji svinje još?<p><span style="font-size: large;"><b>Uzite se u pamet. (Ne, nije pravopisna greška, u pitanju je moj banaCki). <br /></b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b>Koliko ste spremni da trpite?</b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b>Većina će reći, ma ni za jotu, ali većina laže. U životu se i svetu volimo predstavljati drugima kao veliki i moćni, i nedodirljivi. Kao, nas ništa ne dotiče. Mi ne odstupamo ni za crtu. Iznad smo takvih stvari.</b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b>Postojalo je vreme kad sam i sama to mislila o sebi. Bila sam sigurna da sam dovoljno jaka da se oduprem ma čemu se život na mene bacio. Na kraju se ispostavilo kiselo grožđe, da sam samo mislila da jesam. A misliti i cveće brati... Znate već.</b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b>Ima toliko sitacija iznad kojih pokušavamo da budemo, i raspolažemo sa hiljade izgovora. Čovek ni u čemu nije bolji nego u nalaženju izgovora. Ne mogu sad, nije pravo vreme, moglo bi bit i gore... Ovih dana vlast nas je - a u skladu s globalističkim idejama koje se svetom šire ko požar - naterala da se setimo da nas je već jednom pre obukla u uniforme, ko da smo u Severnoj Koreji, zatvoru ili, naravno, kod Orwell-a. </b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b>Kod Orwell-a smo, odavno. Čovek nije bio pisac, bio je prorok. (Ili zviždač, ali nećemo se sad ođe baviti teorijama zavere!)<br /></b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b>Elem, pričala sam s nekim ljudima odonda, i od svakog, ali bukvalno svakog sam dobila komentar: a šta mi tu možemo. Svakom, bukvalno svakom sam rekla: baš zato što tako misliš, sad nosiš tu masku koja ti je na glavu stavljena bez ikakvog realnog razloga, i sutra, ako na tv kažu da treba i lonac na nju da staviš, ti ćeš i lonac na glavi nositi. </b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b>Zato i mogu da te vozaju ko malog majmuna jer "mi tu ništa ne možemo." Danas uniforma, sutra ko zna šta?</b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b>Uzite se u pamet!</b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b><i>Mi </i>možemo svašta. Svako od nas ima kuku i motiku u šupi. Samo smo zaboravili da se to može rabiti u još koju svrhu osim plevljenja bašte.</b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b>E, Srbijo moja pod šljivama.</b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b>Imam porekla ko cigan kumova, al' samo ovu zemlju osećam svojom. Možda vuče neki gen još od Čarnojevića, ko bi ga znao. </b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b>Srbi nekad nisu trpeli makaršta i sve što im se proba uvaliti. Znam da su dizali bune i ustanke i bez pardona na mačeve nabadali kraljeve. Danas se ljudi smeju Vikinzima - priznajem, i sama sam kriva - ne znajući da je "Viking" bilo zanimanje, ne ceo jedan narod koji su uglavnom bili farmeri. Smejemo im se jer su svoje zemlje izvrgli ruglu, dozvolili da padnu bez kapi prosute krvi, da je na tacni daju uzurpatorima. Ali, retko se koji Srbin smeje - Srbima. Možda zato što Srbin nikad nije bio posao - osim možda po K. und K. granicama jedno vreme - već narod, i taj narod se u brk smejao velikim silama i nepravdi, ne pitajući koliku će cenu za drskost platiti. I, baš zato što nikad za cenu nisu pitali, kroz istoriju su mnogi put bili nagrađeni: slobodom, pobedom u ratu, istinom.</b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b><br /></b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b>Nekada, Srbi nisu nalazili izgovore. </b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b><br /></b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b>Danas imam utisak da je to sve što rade. I, dokle god se budemo frljali izgovorima, ima da nam bude sve gore, dok na kraju ne završimo u blatu s ostalim svinjama.</b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b>Ali pa dobro, reći će mnogi leftičari, politički korektni, feminazi, vegani, napredni i osvešćeni: svinja je plemenita životinja. Nema se potrebe stideti - biti svinja.</b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b>Slažem se. Evo ruke: vi ostanite u blatu s njima.</b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b>Mi bi se makli. Malo, onako, znate, <i>zaudara.</i><br /></b></span></p>(Un)satisfied Housewifehttp://www.blogger.com/profile/01968825508956992478noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5487748830856109434.post-27248587983945387192020-10-19T22:23:00.006+02:002020-10-19T22:23:49.326+02:00Istorija ružnoće<p><!--[if gte mso 9]><xml>
<o:OfficeDocumentSettings>
<o:RelyOnVML/>
<o:AllowPNG/>
</o:OfficeDocumentSettings>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml>
<w:WordDocument>
<w:View>Normal</w:View>
<w:Zoom>0</w:Zoom>
<w:TrackMoves/>
<w:TrackFormatting/>
<w:PunctuationKerning/>
<w:ValidateAgainstSchemas/>
<w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid>
<w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent>
<w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText>
<w:DoNotPromoteQF/>
<w:LidThemeOther>EN-US</w:LidThemeOther>
<w:LidThemeAsian>X-NONE</w:LidThemeAsian>
<w:LidThemeComplexScript>X-NONE</w:LidThemeComplexScript>
<w:Compatibility>
<w:BreakWrappedTables/>
<w:SnapToGridInCell/>
<w:WrapTextWithPunct/>
<w:UseAsianBreakRules/>
<w:DontGrowAutofit/>
<w:SplitPgBreakAndParaMark/>
<w:EnableOpenTypeKerning/>
<w:DontFlipMirrorIndents/>
<w:OverrideTableStyleHps/>
</w:Compatibility>
<m:mathPr>
<m:mathFont m:val="Cambria Math"/>
<m:brkBin m:val="before"/>
<m:brkBinSub m:val="--"/>
<m:smallFrac m:val="off"/>
<m:dispDef/>
<m:lMargin m:val="0"/>
<m:rMargin m:val="0"/>
<m:defJc m:val="centerGroup"/>
<m:wrapIndent m:val="1440"/>
<m:intLim m:val="subSup"/>
<m:naryLim m:val="undOvr"/>
</m:mathPr></w:WordDocument>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml>
<w:LatentStyles DefLockedState="false" DefUnhideWhenUsed="true"
DefSemiHidden="true" DefQFormat="false" DefPriority="99"
LatentStyleCount="267">
<w:LsdException Locked="false" Priority="0" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Normal"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="heading 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 7"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 8"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 9"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 7"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 8"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 9"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="35" QFormat="true" Name="caption"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="10" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Title"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="1" Name="Default Paragraph Font"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="11" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Subtitle"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="22" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Strong"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="20" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Emphasis"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="59" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Table Grid"/>
<w:LsdException Locked="false" UnhideWhenUsed="false" Name="Placeholder Text"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="1" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="No Spacing"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" UnhideWhenUsed="false" Name="Revision"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="34" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="List Paragraph"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="29" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Quote"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="30" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Intense Quote"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="19" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Subtle Emphasis"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="21" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Intense Emphasis"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="31" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Subtle Reference"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="32" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Intense Reference"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="33" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Book Title"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="37" Name="Bibliography"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" QFormat="true" Name="TOC Heading"/>
</w:LatentStyles>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-priority:99;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0in 5.4pt 0in 5.4pt;
mso-para-margin-top:0in;
mso-para-margin-right:0in;
mso-para-margin-bottom:10.0pt;
mso-para-margin-left:0in;
line-height:115%;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:11.0pt;
font-family:"Calibri","sans-serif";
mso-ascii-font-family:Calibri;
mso-ascii-theme-font:minor-latin;
mso-hansi-font-family:Calibri;
mso-hansi-theme-font:minor-latin;
mso-bidi-font-family:"Times New Roman";
mso-bidi-theme-font:minor-bidi;}
</style>
<![endif]--></p><p>
</p><p class="MsoNormal"><b><span style="font-size: large;">Kaldrma zadnji put popravljana još kad su Turci lelekali
krajinom. Gadne rečice iz kojih zure mrtve bele ovčije oči. Deponija usred
grada. Krivo, jalovo drvo u betonu; zavijorene najlonske kose. Izvaljena klupa
u parku. Ispljuvak na stepeništu. Lice šljama na predizbornom plakatu.</span><span style="font-size: large;">
</span></b></p><p class="MsoNormal"><b><span style="font-size: large;">Preko njega nakrivo nalepljeno lice šljama.</span></b></p><b><span style="font-size: large;">
</span></b><p class="MsoNormal"><b><span style="font-size: large;">Pretila, masna pevaljka koja najzad dnevnicu ne zarađuje
klečeći. Sjajnobleštavi, luxuzni papir skupog časopisa u kojem se drolje,
opasni ludaci i polupismeni džeparoši razmeću panoramskim prozorima; odajama
krcatih cipela s platformom i lažnim baroknim ukrasima po tavanici. Pet metara
dugački lordovski stolovi; stolice pozlaćenih naslona prevučene tkaninom boje
vina i minijaturni, nervozni psi-ukrasi u dvorcima tromesečnih milionera što se
potpisuju uz profesionalnu pomoć. Matori, senilni prdavci koji su proveli život
bez brige i pameti studirajući po Sorbonnama apstraktne akrobacije i
pijuckajući dvadeset godina star gorštački whiskey po ambasadama; a koji danas
neopozivo zahtevaju da tvoj jedva obrkatili brat ide u pravi, krvavi rat. Ili
čak i ti. Kafansko-stranačke tuče u sitne sate kad ponestane para i cigara, i
kad se jezik, jedino oružje za kojim nemaš straha posegnuti; raspojasa. Posle
povraćanje uza zid pokrajnje uličice, teturanje kući u kakav suteren ili
potkrovlje u kojem prokišnjava i u kojem bazdi na vlagu, prepržen pasulj od
prekjuče a bledunjavo dete kašlje. Precvala, nekad lepa žena koju si sinoć
išamarao a jutros balaviš kako se to nikad više neće ponoviti, tako mi slave...
Skotski gazda kod kojeg radiš neprijavljen dve godine za sto evra mesečno
dvanaest sati na dan i kod kojeg su zabranjene bogohulne reči kao bolovanje ili
godišnji odmor; a zbog kojeg si sinoć išamarao ženu.</span></b></p><b><span style="font-size: large;">
</span></b><p class="MsoNormal"><b><span style="font-size: large;">Jer njega ne smeš.</span></b></p><b><span style="font-size: large;">
</span></b><p class="MsoNormal"><b><span style="font-size: large;">Ljigavo poslušničko uvijanje pred korumpiranom uniformom;
popom što vozi hiljade i hiljade evra skupa kola slepih stakala i bez stida i
srama se vitla po hramovima sa svojom braćom u bogu zbog politikanskih malverzacija;
baš kako u Bibiliji piše a Hrist propovedao; pred doktorom koji neće da ti
pogleda bolesno dete dok prvo ne vidi kovertu ili bar kesu; pred narodnim
poslanikom sa osam razreda pučke škole upletenim u organizovani kriminal;
napola retardiranom otvaračicom usta kojoj venama kola plastika; pod nogama
bilo koga ko se na jednoj bizarnoj društvenoj lestvici okrunjenoj profesijama
kao što su „maneken“, „starleta“ i „ex-devojka poznatog pevača“; našao za
prečku iznad tebe.</span></b></p><b><span style="font-size: large;">
</span></b><p class="MsoNormal"><b><span style="font-size: large;">Aga je aga.</span></b></p><b><span style="font-size: large;">
</span></b><p class="MsoNormal"><b><span style="font-size: large;">Ti ćeš otići kući i izbiti ženu i dete; i bar se za pola
trena svog bednog života osetiti jak.</span></b></p><b><span style="font-size: large;">
</span></b><p class="MsoNormal"><b><span style="font-size: large;"> </span></b></p><b><span style="font-size: large;">
</span></b><p class="MsoNormal"><b><span style="font-size: large;">Ako baš popizdiš; uvek možeš naći na ulici kakvo siroto
pseto i sekirom mu odseći šape.</span></b></p><b><span style="font-size: large;">
</span></b><p class="MsoNormal"><b><span style="font-size: large;">Kad ga pogledaš u oči; nećeš videti nakazni, mutirani
otpadak od vrste i prirode kojem bi metak u čelo bio nezaslužena milost.</span></b></p><b><span style="font-size: large;">
</span></b><p class="MsoNormal"><b><span style="font-size: large;">Sa njim ćeš biti jak.</span></b></p><b><span style="font-size: large;">
</span></b><p class="MsoNormal"><b><span style="font-size: large;"> </span></b></p><b><span style="font-size: large;">
</span></b><p class="MsoNormal"><b><span style="font-size: large;"> </span></b></p><b><span style="font-size: large;">
</span></b><p class="MsoNormal"><b><span style="font-size: large;"> </span></b></p><b><span style="font-size: large;">
</span></b><p class="MsoNormal"><b><span style="font-size: large;">Znaš?</span></b></p><b>
</b>(Un)satisfied Housewifehttp://www.blogger.com/profile/01968825508956992478noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5487748830856109434.post-81577322526889269332020-10-01T19:28:00.007+02:002023-08-13T10:49:34.247+02:00Woke i "woke"<p><b><span style="font-size: large;">Zadnjih sam dana primetila jedan fenomen koji me je naljutio ponajviše iz razloga što sam mislila da me više ništa na Internetu ne može naljutiti. Ali, ako ima bogova, onda su vilenjaci, i važite svaki ugovor koji s njima potpišete. Jer će vas uhvatiti na ona sitna slova.</span></b></p><p><b><span style="font-size: large;">Na yt su počeli nicati kanali raznoraznih dijagnostikovanih (ako ne lažu, ali čak i da lažu, to ne utiče na temu) poremećaja ličnosti. Narcisi, sociopate itd. Te stvari. Lepo seli ljudi, otvorili kanal i počeli govoriti o svojem poremećaju (?). </span></b></p><p><b><span style="font-size: large;">Ajd' sad pročitajte još jednom tu rečenicu.</span></b></p><p><b><span style="font-size: large;">Ne verujem u tabue, ali ne verujem ni u isključivo pravo govora. Sećam se kako sam se pre par godina smijala i nazivala teoretičarom zavere svakog ko je govorio da će uskoro pedofilija postati društveno prihvaćena. Sad, nakon što sam čula da postoje <i>udruženja</i> pedofila; najradije bih samu sebe ugrizla za dupe. Postoje ljudi koji <i>ne bi</i> smeli imati pravo na "free speech." Serijske ubice, silovatelji male dece (silovatelji uopšte), kanibali. Ja se izvinjavam, ali stvarno me ne zanimaju ljudska prava ma koga ko je oteo, silovao i onda pojeo petogodišnje dete. Njegov mu je čin oduzeo ma koja i kakva ljudska prava - ljudska prava postoje za one koji nisu ugrozili <i>tuđa</i>. Tako što su nekog pojeli. Naprimer.<br /></span></b></p><p><b><span style="font-size: large;">Godinama već serem kvake kako ovo što se dešava danas ne vodi u dobrom smeru, i uglavnom se (čast izuzecima) srećem sa, u najboljem slučaju čuđenjem, a u najgorem otvorenim napadima. Rečeno mi je da paranoišem, da "opštemestarim", da mešam babe i žabe, da ne razumem - a dobijala sam pljuske i od imbecila koji bi pročitali samo naslov ili dve rečenice, i smesta me napali zbog stvari koje su <i>oni</i> mislili da pišem (iako nisu ništa pročitali). Ali, neću sad o imbecilima. Nije ni njima lako. </span></b></p><p><b><span style="font-size: large;">Međutim. Nek' mi neko od oponenata logički i razgovetno objasni kako je moguće dati platformu jednom psihopati, kako je moguće da isti ima <i>sledbenike</i> i, najbitnije, odakle tim kretenima od sledbenika ideja da seru okolo kako je "sramota što napadamo te ljude koji su samo bolesni" (?) kako "njima treba jedino ljubav, ne napadanje, jer ljubav (naravno) sve pobeđuje", kako sam "rasista (?) i bigot ako kažem da su to opasne osobe, jer ne, oni nisu opasni, i nije tačno da ne mogu da vole, to je zastarela nauka (?) danas se zna da (naravno!) ljubav sve pobeđuje i ako im samo ukažemo ljubav, to će ih izlečiti" (?) kako...</span></b></p><p><b><span style="font-size: large;"> Gadi mi se da nastavim. Imate sliku, pretpostavljam. </span></b></p><p><b><span style="font-size: large;">Kao prvo, mada je psihopata defektan, isto kao i neko ko je autističan ili ima Daunov sindrom; razlika je ko nebo i zemlja. Psihopate nisu ljudi sa "specijalnim potrebama", osim ako njihovu urođenu želju da vas izmanipulišu, povrede, uživaju u vašem bolu i posle odbace ko zadnju krpu; evntualno ne smatrate specijalnim potrebama. Onda se slažem, obzirom da većina ljudi stvarno nema takve potrebe; pa ih komotno i možemo zvati specijalnim. Međutim.</span></b></p><p><b><span style="font-size: large;">Čovek bez savesti, empatije i sposobnosti za emocije; nije isto što i čovek rođen bez ruku ili nogu. Autistični ljudi <i>nisu</i> zli. Psihopata <i>jeste</i>. Nikakva količina ukazane ljubavi, podrške ili ma kakvog sličnog budalasanja, neće ga <i>izlečiti</i>, niti učiniti da zao ne bude. Ti kreteni koji ih brane su od iste vrste ko one kokoške koje su pisale ljubavna pisma Tedu Bandiju. S jednom razlikom: u <i>to</i> vreme, znalo se da su kokoške. </span></b></p><p><b><span style="font-size: large;"> </span></b></p><p><b><span style="font-size: large;">Danas se one zovu woke, osvešćenima.</span></b></p><p><b><span style="font-size: large;"> </span></b></p><p><b><span style="font-size: large;">Pre dvajst, trijest i više godina svet je imao mnoge probleme, naravno. Homoseksualci su morali kriti svoje seksualne preferencije ko zmija noge, naprimer. Ne moram dalje da nabrajam, svi znate. Ali neke su stvari ipak delovale normalnije nego danas. U to vreme nije bilo šanse da kakav psihopata javno izjavi kako psihopata jeste, počne da misionari o svojem pogledu na svet i osnuje sopstveni klub obožavatelja koji će ga ostrašćeno braniti. Nije bilo šanse da se ljudi od svoje volje (izuzimajući kokoši) približe ma kome od te vrste, kamoli ga puste u svoj život i pride imaju <i>razumevanja</i>. Za manipulisanje, iskorištavanje, zlostavljanje i nedobog ko zna još šta - <i>nema </i> razumevanja.</span></b></p><p><b><span style="font-size: large;">Ja stvarno više nemam pojma šta je sa svetom danas. Mislim, znam, znam da je ovo kraj civilizacije, i otud toliko degenerika, perverzija i gluparija, ali opet. Teorija je jedno, međutim, gledati to rođenim očima - recimo da sad shvatam kako se osećao onaj Rimljanin kad je car proizveo konja za senatora. Pre je to uvek bila samo priča, anegdota, opomena ljudima da je istorija majka i da se uvek ponavlja. Ali, nikad to nisam stvarno razumela.</span></b></p><p><b><span style="font-size: large;">Eto, <i>sad</i> razumem. Jer to upravo lično doživljavam. <br /></span></b></p><p><b><span style="font-size: large;">Čitajući sve te debilne komentare, priznajem da sam počela osećati jednu nimalo lepu želju. Počela sam želeti svim tim budaletinama da uskoro uživo sretnu jednog psihopatu i da mu onda ukažu ljubav <i>nakon </i>što ih on prevari sa svakim ko prođe ulicom, ne progovori ni jednu reč koja <i>nije</i> laž, iskoristi ih da idu da rade dok on sedi kući i pije pivo, isprazni im bankovni račun, založi im kuću i proćerda sve pare, rastera im sve prijatelje, nagovori ih da preseku veze s porodicom, emotivno ih izmaltretira i možda još udari par šamara. I kad budu mentalno urnisani, bez para i na ulici, nasmije im se u lice pa ode za sledećom prilikom, ne okrečući se i nikad više na njih ne pomislivši osim kao na samo još jednu budalu koju je u svom životu preveslao.</span></b></p><p><b><span style="font-size: large;">Jer, <i>to</i> je ono što će vam psihopata uraditi. A vi sad idite pa mu ukazujte ljubav. Idite pa ga probajte <i>izlečiti</i> svojom ljubavlju koja (naravno!) sve pobeđuje. Jer su moje predrasude samo zastarela i odbačena nauka. Ajte idite i dokažite mi verodostojnost te <i>nove</i>, vaše. <br /></span></b></p><p><b><span style="font-size: large;">Uskoro očekujem da vidim prvi pedofilski kanal na yt, i mase kretena koji galame kako su to samo nesretni ljudi koje će ljubav izlečiti. Svaki čas to očekujem da vidim. I da onda potražim sve one kojima sam se pre par godina smijala i zvala ih teoretičarima zavere kad su govorili da će uskoro do tog doći. I ispričam im se.</span></b></p><p><b><span style="font-size: large;">Ali ono što najnestrpljivije očekujem, jesu prve budale koje će, u želji da dokažu koliko su <i>woke</i>, dati svoju rođenu decu da im pedofili budu bebisiteri. Jedva čekam da vidim na šta će <i>to</i> izaći. </span></b></p><p><b><span style="font-size: large;"> </span></b></p><p><b><span style="font-size: large;">Sram me bilo, reći ćete, želiš zlo deci jer su im roditelji kreteni. </span></b></p><p><b><span style="font-size: large;"> </span></b></p><p><b><span style="font-size: large;">Ponekad čovek ne postane <i>stvarno</i> woke sve dok ga u glavu ne tresneš maljem. Sve dok ne oseti na svojoj koži. </span></b></p><p><b><span style="font-size: large;">Današnji "woke" je agenda; leglo gluparija, ignorancija, zabluda i frustrirane želje ovaca da ne odskaču od stada. I, neko se dobro omastio time.</span></b></p><p><b><span style="font-size: large;">Ali, kad ljudi počnu da krvare, kad im razbiješ glavu toljagom, onda će se zaista osvestiti. I to će biti <i>pravi woke</i>.</span></b></p><p><b><span style="font-size: large;"> </span></b></p><p><b><span style="font-size: large;">Ko doživi, pričaće. <br /></span></b></p>(Un)satisfied Housewifehttp://www.blogger.com/profile/01968825508956992478noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-5487748830856109434.post-76119529378988842342020-09-10T06:59:00.005+02:002023-08-13T11:00:39.890+02:00Ja sam možda lud, ali nisam blesav<p><b><span style="font-size: large;">Neko ko bi prvi put zabasao ovde, stekao bi utisak da sam ludi srpski šovinista i/ili teoretičar zavere; kao i da mi je prag tolerancije neverovatno nizak. Mnogi bi rekli da imam problem s besom.</span></b></p><p><b><span style="font-size: large;">Mislim da sam već probala objasniti zašto je to tako. Kao da se sećam da sam već ranije pisala da ovde uglavnom govorim o stvarima koje pronađem nelogičnim ili gadnim, i o ljudima čiji su mi postupci iracionalni; i otud moje počesto burne reakcije. Veoma retko, praktički nikad ne pišem ovde o ma čemu što mi je milo i drago ili u vezi čega sam bolećiva. Ovo sam mesto i napravila <i>upravo </i>da bih izražavala svoj revolt.</span></b></p><p><b><span style="font-size: large;">Po samom se Internetu nema vajde svađati, i tamo čak i ako napišem šta mislim, više se ne nastavljam s budalama, ma koliko oni burno reagovali. Kad imam više toga da kažem, umesto besplodne svađe tamo, dođem i pišem ovde. Zato bi se moglo reći da je ovo ovde, na neki način, skup mojih prećutanih reagovanja na budale i njihovo lupetanje. </span></b></p><p><b><span style="font-size: large;">Stvarno verujem da je Internet jedno veliko zlo, isto koliko može biti koristan. Jedno sam vreme, davno, imala ideju kako nije u redu ćutati - jer, ako ćutim ja, ćutiš ti, ćuti Petar - ko će ostati da priča, osim ludaka i bezobraznika? Međutim, krstaški ratovi nisu ni od kakve vajde i ne možete ih voditi po <i>mreži</i>. Najposle uvek završite u blatu sa svinjama i posle se lupate po čelu što ste sebi dozvolili toliki utrošak vremena i, naročito, živaca. Po netu idite i gledajte i čitajte stvari koje su vam u životu potrebne, od kojih ćete imati neke konkretne koristi ili zadovoljstva i koje vam neće nameštati živce. Jer, verujte, ništa tamo nije vredno vaših živaca. I, čak i ako odreagujete na nešto, <i>nikad</i> se ne vraćajte da se nastavljate s ludacima i objašnjavate i branite svoje stavove. Niko vas neće slušati, nikoga to ne zanima, tamo se ljudi sreću da leče svoj ranjeni (mali) ego i cilj im je samo da dobiju lajkove od drugih ludaka na konto toga koliko su bezobrazluka iz sebe iscedili i što su pobedili u iracionalnoj bitki koja se samo u njihovim glavama vodi. Vi niste u ratu s ludacima, vi se nemate od čega braniti i zato se nikad ne vraćajte i nikad ne odgovarajte. </span></b></p><p><b><span style="font-size: large;">Jer, više ne mislim ono što sam mislila dugo godina. Tačno je da se od vaše pravovaljane osude (po mreži) neće okupiti gomile koje će preokrenuti i ispraviti svet - verujte mi na reč. Vaša kritika, vaša zdravorazumska kritika ma čega, neće napraviti nikakve revolucije niti doprineti da svet postane bolje mesto. Nemojte robovati takvim tlapnjama. Danas mislim da trebate reći šta mislite, kad <i>stvarno</i> osetite da bi to trebali - ali nakon toga zatvorite prozor i ignorišite svaku dalju raspravu. </span></b></p><p><b><span style="font-size: large;">Možda ste ludi u današnjem svetu u kojem je ludilo postalo nova norma; ali svakako niste <i>blesavi.</i><br /></span></b></p>(Un)satisfied Housewifehttp://www.blogger.com/profile/01968825508956992478noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5487748830856109434.post-60172434593610106462020-07-24T11:14:00.001+02:002023-08-13T11:16:58.059+02:00Moje zašto<p><span style="font-size: large;"><b>Sećam se da pre nisam. Mislim, mrzela neke stvari.</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b>Ili ne, mržnja je prejaka reč - recimo, <i>trpljenje.</i></b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Pre više od 5 godina, otišla sam na (danas nepostojeći) G+. Moglo bi se reći da je to bio moj prvi pravi kontakt s ljudima van "regiona". Inače, a zbogradi teme, morate znati da ćete biti slepi, gluvi i posprdni u vezi stvari koje mrčim ovde, ako imate malo ili nimalo kontakata ili interesovanja van zemlje Srbije i ostalih zlosretnih naslednica SFRJ. Mnogo šta što govorim, ovde je praktički nepoznanica, a čak i ako nije, od toliko je malog uticaja na društvo u celini da možete poverovati kako od muve pravim slona.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Nažalost, svet nije Srbija, i Srbija je toliko iza sveta da živeti ovde, predstavlja život u oazi blažene ignorancije. Ljudi ovde veruju da imaju muke sa Strankom, ne znajući da je Stranaka uvek bilo u zemlji Srbiji, i da su sve najposle nesretno (ali zaslužno) skončale. Stranka je, zapravo, tek sićušna crtica u istoriji - čak i Srbije, kamoli sveta. </b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Strančina će dogoreti. Hoće li nekima drugima?</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>U početku, nisam imala nikakav stav. Sve mi je bilo isto, jer nisam ni uviđala da postoje razlike. Neko bi rekao da je to bio prst sudbine koji me je naveo da obratim pažnju na određene stvari, ali nije tačno. Nikako nije tačno da bih, slučajem, izabrala drugu stranu. Jer, u početku sam slušala <i>sve</i> strane, i uvažavala sve šta je koja imala za reći. </b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Šta me je navelo da ne odem u neonacizam i ekstremnu desnicu (mada svakako ima onih koji će reći da sam verovatno na toj strani ionako)? To što sam razgovala s ekstremnom desnicom. Njihovi argumenti su mi, u najboljem slučaju, delovali labavo, a u najgorem kao najobičnije lupetanje. Iz potpuno istih razloga nisam prihvatila ni ekstremnu levicu. Labavo u najboljem, i najobičnije lupetanje u najgorem slučaju.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Mislim da je problem u <i>ekstremno</i>.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Zahvaljujući svom nasleđu, koje me je sačuvalo državnog jednoumlja u određenim stvarima, bila sam otvorena za svaku vrstu diskusije i imala dovoljno volje da svačiji argument uzmem u razmatranje. Obe strane u ovom okršaju koji se vodi već godinama, a o kojem blaženi stanovnici zemlje Srbije uglavnom ni pojma nemaju; imaju validnih stavova. Verujem da nije problem kad uvažite argumentovan stav s ma koje strane dolazio. Problem nastaje kad jednu ideologiju, jedno verovanje, jedan stav i jedan koloplet argumenata prihvatite ko slovo u kamenu, ne želeći da saslušate ništa što dolazi od neistomišljenika.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>To je bio manir nacista. Znate?</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>I da, čak i levičari mogu biti nacisti. </b></span><span style="font-size: large;"><b>Štaviše!</b></span></p><p><span style="font-size: large;"><b></b></span><span style="font-size: large;"><b>Onda, ako sam bila otvorena za obe strane, šta je presudilo? Mislim da sam to već ranije pominjala: uterivanje ideologije u glavu motkom i pesnicom. Ekstrem. Ispostavilo se da vam državom ne moraju vladati krajnji desničari da bi ista bila diktatura. Jer to je upravo ono što su danas zapadne zemlje: diktature. Ne verujete?</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Skroz sam ok ako je u državi zakonom kažnjivo crtanje nacističkih simbola, propagiranje bele supremacije, KKK i vešanje svakog Židova o drvo. Skroz sam ok ako država insistira da muškarci i žene moraju biti jednaki pred zakonom. Više sam nego za da države propišu rigorozne kazne za silovanje. Što rigoroznije, to bolje. </b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Jer, to su sve <i>normalne</i> (mada mrzim tu reč) stvari. To je nešto što svako s iole mozga u glavi prosto mora podržati. </b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Ono što mi nije bilo jasno, jeste da ne smem govoriti o svojoj tradiciji da ne bih bila javno napadnuta. Ono što mi nije bilo jasno, jeste da ne smem govoriti o biološkim razlikama između muškaraca i žena (inače, "nauka" iz osnovne škole), da ne bih bila javno prozvana. Obratite pažnju, ja <i>nisam</i> zagovarala nacističke teorije, simbole, belu supremaciju itd. Da jesam, opšte neodobravanje društva bilo bi mi potpuno jasno. </b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Ali, ja sam govorila o stvarima toliko nevinim, da mi nije bilo jasno zašto ih ljudi uzimaju ko opasne. Istorija? Opasno. Tradicija? Opasno. Biologija? Opasno. </b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>?</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Mislim da su mi se kola slomila na primeru Švedske, koju sam dugo godina uzimala kao predvodnika civilizacije (barem evropske). Bila sam ubeđena da Švedska prosto ne može da pogreši - sve što je radila zadnjih par vekova, donosilo je dobrobit njenim ljudima, i zajednici u celini. Međutim, onda je ta ista Švedska počela govoriti neke stvari koje mi nisu bile jasne, i ponašati se ko da je bez glave. Štaviše, posledice koje je usled toga snosila, konstantno je negirala - štaviše, <i>zabranila</i> da se o istima diskutuje, ili da ih se čak i pominje.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Švedska i zabrane, to mi nikako nije ulazilo u glavu. Mislim, onda.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Po prvi put sam, sa žaljenjem, morala priznati da model koji je usvojila moja model-zemlja jednostavno nije dobar. I, nije mi išlo u glavu kako jedna država poput Švedske to ne uviđa. Čak i kad ima ozbiljne argumente koji je pobijaju, ona prosto odbija da pogleda.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>To nije ponašanje države, društva, <i>naroda</i> koji pretenduje na mesto lučonoše Evrope. U demokratiji ne postoje zabranjene teme. U demokratiji se ne odbija diskusija. U demokratiji se ne žmuri na negativne posledice akcija. </b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Demokratija ne cenzuriše, ne zabranjuje, ne naređuje ljudima kako i šta da govore i kako i šta ne, ne propisuje im kako i šta da misle. Ili bar ne bi trebala.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>To radi <i>diktatura.</i></b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Da se razumemo, potpuno bih isti stav imala i da je Švedska - i ostale zemlje skupa s njom - usvojila nacistički stav. Da je uvela rasne zakone, da propagira belu supremaciju itd. S apsolutno istim žarom i gnusobom bi ih napadala.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Međutim, oni su usvojili drugu vrstu ekstremizma. Leftičarsku diktaturu.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Stoga moj napad. </b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b><i>Moj napad na ekstremizam leftičarske diktature. </i> </b></span></p>(Un)satisfied Housewifehttp://www.blogger.com/profile/01968825508956992478noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5487748830856109434.post-67864752327676191292020-07-20T16:22:00.001+02:002023-08-13T11:30:36.245+02:00Možda bi svi trebali postat vešci <p><b><span style="font-size: large;">Uvek sam osećala neprijatnost u prisustvu drugih ljudi, naročito nepoznatih. Ili je tako barem otkad znam za sebe. Postoje opravdani razlozi u koje neću sad da ulazim, mada mi je drago što sam ih, posle više od pola života, u jednom trenutku prepoznala i razumela. Uz mnoštvo preispitivanja i profesionalnu pomoć koja mi je, zapravo, potvrdila rezultate samoispitivanja. </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;">Nekad i perači mozgova odrade stvari kako treba.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Elem, a kao što je poznato, razumevanje srži problema <i>ne</i> dovodi automatski do rešenja istoga. Zapravo, razumevanje je tek prvi korak - neizbežan, jer bez spoznaje ništa nećete biti u stanju započeti - ali u isto vreme je samo to, početak. Treba dugo i mukotrpno raditi, u sredini koja je puna podrške i nikad vas ne osuđuje - a što je sve vrlo teško uklopiti - kako god. Razumete.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Moja se socijalna anksioznost ogleda u nekoliko primera:</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;"> -mrzim voditi telefonske razgovore, naročito s nepoznatim ljudima</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;">-mrzim odlaziti na mesta na kojima nikoga ne poznajem (niti znam šta od ljudi mogu da očekujem)</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;">-ne volim goste</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;">-na ulici mogu proći pored poznanika bez pozdrava jer uopšte u druge ljude ne gledam niti na njih obraćam pažnju </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;">-mrzim poslove koji uključuju kontakt s ljudima, team work, team building, obuke, treninge, korporacijske proslave itd.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Ono što, u stvari, želim reći, jeste da sam dobar deo svog života smatrala kako sam vrlo usamljena po pitanju svog nedostatka, jer ga niko drugi nema, ponajmanje razume. Međutim, to nije baš tačno. Kad sam počela da uviđam obrasce, shvatila sam koliko zapravo ljudi ima sličan, ako ne i isti problem. </span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">U isto sam vreme svoj sopstveni počela posmatrati malo drukče.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Možda mi nekad treba par sati (u zavisnosti od teškoće "problema") da okrenem neki broj, ali na kraju ću to uraditi. Možda mrzim da idem među nepoznate ljude, ali ako postoji dobar razlog, uradiću to. Možda mrzim poslove pri kojima ste u kontaktu s ljudima, međutim ako je posao čisto mehanički i ne zahteva od mene angažovanje da neprestano tražim i pronalazim nove, nepoznate ljude - uradiću to. Naprimer, biti kasirka u prodavnici je jedno, ali raditi u salesu i non stop lupati na vrata nepoznatim ljudima je nešto sasvim drugo. U prvom slučaju ljudi dolaze <i>tebi</i>, i tvoj je odnos s njima čista mehanika. U drugom slučaju <i>ti</i> samoinicijativno moraš da tražiš ljude, da ih gnjaviš i uznemiravaš, i posao zahteva ogromne socijalne veštine (u slučaju salesa: vrlo kreativnu manipulaciju, besramno laganje i debelu kožu).</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Uviđate razliku?</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">To <i>nije</i> uzrok moje anksioznosti, ali moja odbojnost spram uznemiravanja ljudi na bilo koji način i dovođenja sebe u situacije iz kojih može da se izrodi konflikt (koje, mislim konflikte, <i>mrzim</i>) definitivno čini dobar deo iste. Da budem skroz plastična: ja sam osoba koja neće otvoriti vrata ako ne očekuje posetioce, koja spušta slušalicu sales osobama kad me nazovu i monentalno odjebe svakog Jehovinog svedoka s praga pre nego on i reč uspe progovoriti. </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Meni su sve to upadi bez dozvole u tuđ privatni prostor, čega se grozim, i onda ne bi trebalo biti nikakvo čudo kad se grozim da iste takve upade radim <i>lično</i>.</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Inače, nisu svi socijalno nespretni u isto vreme i introverti i usamljenici. Naravno, masa jeste, ali ne svi. S iznenađenjem sam svedočila napadima socijalne anksioznosti i kod ljudi za koje sam znala da imaju vrlo bogat društveni život, nisu tremaroši a jesu vrlo samouvereni i samopouzdani. Na čudan način, to mi je olakšalo, jer sam shvatila kako nisam izričiti bolesnik od te kuge, i da slične probleme ima mnogo ljudi na svetu. I ne, ne pričam o ljudima koji prosto ne vole team building (mislim, a ko to pa jebote voli??), već ljudima koji se ustručavaju uzeti slušalicu u ruke i razgovarati s nekim nepoznatim ili oko potencijalno neprijatne teme - mada u globalu nemaju nikakav problem ni sa čim od toga. Barem na prvi pogled.</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Kad smo kod prvog pogleda.</span></b><br />
<br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Ispada da ljudi mnogo više glume nego sam kao vrlo mlada osoba shvatala. Počela sam to da uviđam krečući, naravno, od sebe. Godinama me je zbunjivala tuđa procena od strane ljudi koji me vide prvi put u životu, ili posle samo par razmenjenih opštih mesta. Svi su ti ljudi, bez izuzetka - a kad smo se kasnije stvarno upoznali - rekli kako su imali samo jednu ideju o meni kad su me ugledali: kučka. Rekli su mi da su me se uplašili, da ih je bilo strah da ulaze sa mnom u bilo kakvu korelaciju jer su verovali kako ću ih pojesti za doručak. </span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Godinama sam se smejala tome, jer sam mislila da pričaju koješta - ono kako sam se <i>ja</i> osećala pri prvom susretu s njima, bilo je tri miliona milja daleko od bilo koje i kakve kučkosti. Ono što sam ja tada, zapravo, mislila, bilo je da želim propasti u zemlju i da sam manja od miša dok su oni svi divovi oko mene, i bila sam stoprocentno sigurna da mi se to jasno vidi na licu, iz mojeg ponašanja i reči.</span></b></p><p><b><span style="font-size: large;">Nije. Štaviše, obrnuto.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Odavno se više ne čudim tome, jer sam naučila da postoji nešto što se zove "bitch resting face", kao i da sam sama u posedu istoga. I da je moje bitch resting face moj odbrambeni mehanizam. Ja <i>ne želim</i> da mi ljudi prilaze i obraćaju mi se, ne u stvari. Stav koji sam nesvesno usvojila, jeste odbrambeni mehanizam koji bi trebao da me sačuva od takvih užasa kao što su <i>ljudi s kojima moram da pričam.</i> Iz bilo kojeg razloga.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">S druge strane, koja je verovatnoća da sam jedina takvog odbrambenog mehanizma? Koja je verovatnoća da su svi ljudi upravo ono što o njima u startu zaključite? Oh, velika, jer je prva impresija vrlo bitna, ali <i>koliko nas, zapravo, ima autentičnu prvu impresiju o nekome?</i></span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">U gimnaziji će vam reći da je to lako, jer mozak donosi zaključak za delić sekunde itd, ali više nismo u gimnaziji i ne pričamo o teoriji već o praksi. Da li je vaš mozak vešt da donese pravi zaključak za sekundu? </span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Sad će mi neko reći: naravno da nije, ali to nije tačno. Ima mozgova koji vide istinu i za delić sekunde. Ne pozu koju smo usvojili ko odbrambeni mehanizam, ne "bitch resting face", ne naše "odelo za vani". Naše <i>pravo</i> ja.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">I ne, to u stvari uopšte nije komplikovano kao što zvuči. Jedino što zahteva, jeste celoživotno <i>posmatranje</i> ljudi. <i>Ne</i> razgovor s ljudima, posmatranje ljudi. Kad ljude posmatrate nekoliko desetleća, uvidećete par stvari: postoje obrasci, i u stvari ih se može na prste jedne ruke pobrojati. Zatim, ljudi se nikad ne uspeju maskirati dovoljno dobro - ne <i>zaista.</i> Istini vrišti iz njih šta god oni svesno ili podsvesno pokušavali, ili veruju da su uspeli. </span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Inače, to svaka dobra vračara zna. To je i osnova njenog uspeha. </span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Kad bi bilo više veštaca na svetu, sigurno bi bilo manje nesporazuma a više razumevanja i tolerancije. Jer bi onda u tuđem licu videli deo svog sopstvenog, i sasvim bi drukčije nastupali.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Međutim, vešci se, ko i sveci, rađaju jednom u veku. Tako da, ništa. Zaboravite. </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><i> </i></span></b></p>(Un)satisfied Housewifehttp://www.blogger.com/profile/01968825508956992478noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5487748830856109434.post-78565826771558900412020-07-11T14:11:00.002+02:002023-08-13T12:56:15.867+02:00Marš!<span style="font-size: large;"><b>Ne, ajd više stvarno.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Pokušavala sam biti politički korektna koliko god mi moja politički <i>ne</i>korektna svest dopuštala. Trudila sam se da budem razumna i puna razumevanja, da ispoštujem itd.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Ali sad je dosta.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Koji je to virus majke vam koji se pali i gasi kako mu naiđe?? Koji to virus ispoštuje <i>izbore</i> u nekoj državi pre nego se ponovo aktivira?? <i>Kakve</i> su to maske koje se nose zbog smrtonosnog virusa, a da ne postoji procedura <i>uništavanja</i> maski i odeće koju je čovek nosio pri kontaktu s istim?? </b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Zašto su oni engleski retardi prognozirali da će u Švedskoj biti koliko? 70 hiljada mrtvih ako ne ispoštuju <i>mere</i>, mada je koliko danas mrtvih u Švedskoj, 5 hiljada?? Bez ikakvih mera, bez policijskog časa, bez širenja paranoje, bez <i>ovaca</i> koje gutaju svaku medijsku ludoriju koja im se servira??</b></span><br />
<br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Vau, 5000 mrtvih, sram te bilo, pa jel vidiš kako je virus smrtonosan???</b></span><br />
<br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b><i>Ne vidim</i>.</b></span><br />
<br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Ono što vidim, to su ovce, paranoici i hipohondri koji gutaju sve što im se servira ko ker s maslom, i kojima mozak služi samo toliko da su u stanju da prate stado. Jer koji će ti moj mozak inače?? Mozak ti treba tek toliko da si u stanju da pratiš ostale ovce i blejiš u prazno! <i>Nedobog</i> da uzmeš da ga koristiš za nešto drugo!</b></span><br />
<br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Svi vi, sere mi se od vas. Toliko mi je zlo i fizički mučno kad vas slušam kako serete gluposti, da nemam više ni okrajke živaca da se s vama raspravljam. Mislite šta hoćete. Nosite gas maske i čadore i zaključajte se u podrum i pratite ko retardirani mamlazi svaku <i>naredbu</i> koju vam globalistički Big Brother pošalje s ekrana i boli me kurac više za vas i ceo ovaj imbecilni svet i planetu. </b></span><br />
<br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Svake <i>minute</i> u svetu umire koliko ono hiljada ljudi od gladi, žeđi, nedostatka osnovne higijene, ratova - ali <i>ne</i>, ajmo se zajebavat ovim ptičjim gripom 2.0. jer je to očito <i>najsmrtonosnija</i> stvar ikada. I ne zna joj se kraj. </b></span><br />
<br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Pre sam mislila: koji vam je kurac?? Dal ste normalni??</b></span><br />
<br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Sad znam: ne, niste. </b></span><br />
<br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Vi ste najobičnije ovce i kreteni, poslušnička masa koja ili nema mozga ili joj je mozak toliko ispran raznoraznim rijalitijima, kim kardašijan, najnovijim telefonima i netfliksovim sitkomima, brendiranim tašnama i gaćama, imbecilnim fabrikovanim <i>izmišljenim</i> "problemima" Prvog sveta po pitanju tzv. "borbe polova", "seksualnog opredeljenja", "instituisanog rasizma", "belog muškog patrijarhalizma", "društvenog konstrukta pola" itd itd - da je svaka <i>realnost</i> od vas milijardu milja udaljena. Vi živite u sopstvenom mehuru udobnosti, komfora i zaštićenosti, frižider vam je pun, idete redovno kod kozmetičarki, plaćeni ste dovoljno da imate volje i vremena mrčiti budalaštine po Tviteru (<i>znači</i> niste gladni i imate krov nad glavom i jebemvassve retardirane <i>niko</i> nad vama ne vrši opresiju jer da vrši <i>itekako</i> biste znali šta je opresija <i>zaista</i>.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Dabogda svi završili u nekom gulagu u kojem ćete na minus 40, bosi, premeštati neko kamenje levo desno, za jedini obrok u danu dobijati crvljivo meso i naveče vas njih 14 silovati u dupe, za laku noć.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>I, ako neko sazna da ste homoseksualni, dabogda vam glavu odsekli, uz službeni tv prenos.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>I, ako ste žensko, dabogda vas neko <i>obrezao</i>.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>I, dabogda vam američanski avioni došli noću, bombardovali vam selo i ubili dete iz njihovih sopstvenih egoističkih razloga o kojima vi ni pojma nemate a kamoli ste im nešto skrivili.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>I, dabogda umrli u Africi vode žedni.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Jer ništa drugo, stoko privilegovana i ignorantska, i ne zaslužujete. Samo vi nosite svoje gas maske, samo se klanjajte agi, samo se ko Rimljani onomad bavite "igrom" dok vas imperatori jebu u šupak kako im se ćefne. </b></span><br />
<br /> <span style="font-size: large;"><b><i>Marš </i>od mene. <i>Marš</i> od mene, retardi! </b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Ako ste <i>vi</i> ljudi, onda ljudska vrsta više ne zaslužuje da postoji. Budale kretenske, imbecili, izrodi, <i>degenerici</i>. Marš.</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Kad će više taj jebeni Ragnarok???</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b> </b></span><br />
<b><span style="font-size: large;"><i>p.s. Ne izvinjavam se nikome! Marš stoko u svoj safe place, marš! </i> </span></b>(Un)satisfied Housewifehttp://www.blogger.com/profile/01968825508956992478noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5487748830856109434.post-18850930575250356832020-07-03T13:08:00.001+02:002023-08-13T13:16:49.322+02:00Znate? <p><span style="font-size: large;"><b>Meni su sve to gluposti.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Stvari u trendu, najnoviji modeli telefona, skupe torbe, cičanje "Draga moja!" uz cmakanje vazduha, biti fensi, biti popularan. Glupavi, šuplji razgovori ni o čemu. Uvek u svakom trenutku znati koji je novi film izašao, koja je najgledanija serija, šta je rekla bivša devojka poznatog pevača. Šta je ma koji popularni mulac izjavio o bilo čemu. "Kako je, komšinice?" (Ja, možda bolesna, možda na samrti): "Moglo bi bolje, komšija." "Neka, hvala bogu, nećemo kvariti! A i nešto ko da će kiša danas, jel, e baš smo lepo ispričali, ajde pozdravi kući, vidimo se!"</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Nisam popila svu pamet sveta (daleko od toga), samo kažem da su meni sve to gluposti.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Internet lagano postaje "thought police", ali još uvek tu i tamo možete natrčati na koje zrno logike i razuma. Ako vas ne plaši da vas opljuju kako slušate teoretičare zavera, pa ste i sami, sledstveno, isti. Ne postoji efikasniji način da se neka misao ili ideja diskriminišu, nego ih proglasiti teorijom zavere, po principu car-je-obučen. Ako kažete ne, go je, onda morate biti spremni na podsmeh, zamenu teza, optužbe kako se bavite bespotrebnim i idiotskim stvarima i kako ste dokoni i blesavi. To u slučaju ako vam odmah ne nalepe aktuelnu etiketu politički nekorektnog i ostalo.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Ne smeta mi da me zovu teoretičarom zavera. Zvali su me i ranije, pa posle došli i ispričali se. Sve pet. Ne smeta mi ni kad mi se podsmevaju da se bavim glupostima, dok oni sami brinu jel su im telefon, torba ili cipele naskuplji trenutno na tržištu. Dok sami vode opskurne razgovore koje soli najbolje u kupki opuštaju.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Ne smeta mi rasprava koji je smajli bolji od kojega. Svakom svoje.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Pišem ceo svoj život, i do pre nekih 15-ak godina, završavala sam sve svoje radove. Ima već izvesno vreme kako ne mogu. Ali na stranu to. Htedoh reći, a da citiram samu sebe iz jedne svoje stvari koju sam napisala poodavno: naturena pomoć je silovanje. Ne zanimaju me nikakvi krstaški ratovi. To znači da ne živim da prosvetljujem ma koga, niti mi je to čak i želja, jer je naturena pomoć silovanje. Slep kod očiju će progledati sam od sebe, ili neće. To je sva priča. To svakom na samo njegovu dušu.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Dugo sam mislila da sam luda, jer me je svet gledao ispod oka, u svakom sam društvu štrčala i po difoltu niko nije razumeo šta govorim. Onda sam sa obazrela oko sebe, i uvidela sav haos, zbunjenost, besmisao traganja za besmislom, kontradikcije, misliti jedno a govoriti drugo i govoriti drugo a raditi treće, mizeriju nekih fetiša, opsednutost infantilnostima, odbijanje sluha za ma koga osim sebe, krajnji egoizam. Pa sam pomislila: ne, u stvari je obrnuto. <i>Svet</i> je lud.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>I šta se ja tu koji moj uopšte jedim.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Jer, čak i kad se jedim - što zidovi koji me slušaju ovde jako dobro znaju - ne jedim se <i>zapravo.</i> Ja samo kažem da se izduvam. Istresem se da bih to skinula s pleća. Ne pokušavam ubediti nikoga ni u šta, ne propagiram nikakvu ideologiju ili agendu, nemam nameru da se svađam. Ovo je bus gde svako ima pravo reći: majstore, ima izać.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Pa da izađe. I zaobiđe.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Verujem da me je samo jednom neko pitao, stvarno iskreno, zašto mislim to što mislim. Rekla sam: zbog mora duboko nesretnih ljudi koje vidim oko sebe. I, pazite, ne zato što sam filantrop i čovekoljubac, već prosto logički zaključujući.</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Da je sa svetom sve u redu, da sam ja jedina luda na tom mestu a svet apsolutno u pravu, onda mislim da bi tu bilo mnogo više sretnih i zadovoljnih ljudi. Pretpostavljam da onda ne bih na svakom koraku videla toliko nesretnih veza, toliko propalih porodica, toliko gneva na poslu, toliko podmuklosti, ismevanja, licemerja i otvorenih laži. Sad će mi neko reći čekaj, a ko kaže da je svet savršen? Niko. Ne razumete. (Opet.) Svet <i>nije</i> savršen. Sa svetom nešto nije u redu. I <i>upravo</i> se o tome radi.</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Prati li me iko? Nekako sumnjam.</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Teško je ostati dosledan ideji da si ludi teoretičar zavere u svetu u kojem ništa ne funkcioniše, a mnoge su stvari otvoreno i neprikriveno poremećene ili čak i lude. Mislim, možeš, ako si deo tog sveta. Ali, ako nisi, počećeš se pitati određene stvari. Počećeš se pitati <i>šta</i> je to što svet čini ludim. Prevelika očekivanja? Izneverena poverenja? Previše loših ljudi? Previše <i>ludih</i> ljudi?</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Lude agende?</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Na svakom se koraku srećemo s nečim što nije baš kako smo očekivali, i to celog života, ali mislim da prevelika a izneverena očekivanja trebaju - ako ste zdravi - prestati tamo negde do 25-e u vrh glave. Ako imaš prevelika a izneverena i s 40, onda si deo problema, ne rešenja. Tokom gimnazije možeš se kleti u Če Gevaru, ali do 40-e bi ipak trebao da shvatiš da cela priča nije baš tako idealna. Možeš pozivati u ratove kad ti je 12 u pauzama dok te mama ne pozove na ručak, ali ne i ako si neki rat preturio preko leđa i već ti je 40. Jer onda ipak imaš iskustvo koje ti daje prednost nad maminim sinom od 12, znate?</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Možeš da se zajebavaš s Transformersima i najnovijim telefonima ako ti ne plaćaš račune. Možeš voditi rasprave o seksualnom životu glista Južne Afrike ako ti država svaki mesec daje 900 franaka da bi sedeo kući i vodio rasprave o seksualnom životu glista. Možeš ići okolo i govoriti kako te je neko silovao <i>pogledom</i>, ako nikad nisi doživeo pravo silovanje. </b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Znate?</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Lako je smejati se ideji da Big Pharma radi na održavanju postojećeg bolesnog stanovništva, ako nemaš osnovnu predstavu o tome kako je Big Pharma koloplet <i>korporacija</i> taman ko i Coca Cola, i sve što je zanima jeste zarada na kraju kvartala. Ljudi imaju te lude ideje kako si nešto visoko moralan i etičan ako prodaješ lekove. Ne, budale. To je trgovina. Prodavao ti tikve ili lekove, u tome uopšte nije poenta. Jedina je poenta u tome da <i>prodaješ.</i></b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Još uvek me ne pratite?</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Ako si zbog sopstvenih frustracija iz detinjstva, naprimer, ceo vek birao neodgovarajuće partnere, lako je zamrzeti suprotni pol. Ako zamrziš suprotni pol, lako ćeš početi govoriti protiv svega što taj pol karakteriše, i tražiti da se isti izmeni. <i>Ne</i> jer s tim polom nešto generalno nije u redu. Već kao želju da napraviš taj pol <i>onakvim</i> kako <i>ti</i> imaš ideju da bi on trebao biti. Što je vrlo diskutabilno, mislim, tvoja procena, ako si ionako krenuo iz duboke a <i>lične</i> povređenosti. </b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b>Ili prosto hoćeš da se svetiš. Toga ima mnogo više nego biste poverovali.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Sve je to skroz infantilno. Današnji je svet totalno infantilan. Promoviše se rana mladost, poslodavci ne žele zaposlenike starije od 25 mada do 25-e još teško da si naučio kako pravilno dupe da obrišeš. Najviše reklame dobijaju infantilni filmovi o superherojima koje bi normalan čovek trebao prerasti (mislim, superheroje) kad i uverenje da postoji Deda Mraz. Najviše udarnih vesti dobijaju igračke poput mobilnih telefona, mada bi normalan čovek trebao prestati da bude opsednut igračkama i pre srednje škole. </b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Infantilnosti poput brendirane odeće i asesoara na vrhuncu su prioriteta, mada bi svak odrastao trebao znati da odeća postoji da te pokrije kad ti je hladno i da ne izazivaš javnu sablazan na ulici, a asesoari tipa torbi itd. samo su besmisleni ukrasi koji vam u rođenim očima podižu cenu, jer sami sebe ne cenite ko <i>osobu.</i> </b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Sve će vam to vaš teraput objasnit, ako ubodete pravog. </b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Pogrdno izražavanje o vašim partnerima ne smanjuje njegov/njen ugled - smanjuje vaš. Ako mi govoriš da ti je momak bezvredan, da si od njega pametnija i sposobnija, ako se ispradavaš s tim kako ga držiš kući vezanog za šporet ili peglu - ne podižeš svoju cenu u mojim očima. Govoriš mi da si se vezao/la za slabića jer si i sam/a slab/a, i boljeg se plašiš. Govoriš mi o tome koliko si <i>ti</i> patetična i slaba osoba. Ljudi sebi biraju parnjake. Ako si izabereš patetičnog parnjaka, onda si <i>ti </i>još i gora beda.</b></span> </p><p><span style="font-size: large;"><b>Znaš?</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Jer što bi neko kraj sebe trpeo bezvrednu osobu s kojom se javno sprda. </b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>I uostalom, sprdači, ajte majke vam prestanite s projekcijama.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Ali dokaz da je svet zaista lud, jeste i taj što masa nas zaista ne vidi, nije svesna štagod, koliko sami sebe sopstvenom voljom i odlukom unizujemo. Koliko se dičimo onim čega bi se pametan stideo, koliko se bavimo trivijalnostima i infantilizmima, koliko smo <i>poslušni</i> kad nas na silu infantilizuju. Do koje mere nas je sramota da ispadnemo budale u društvu jer smo glasno rekli da je car go.</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Evo: car <i>je </i>go.</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Jel to stvarno toliko teško?</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>To je bilo retoričko. Znam da jeste. Jer zidovi me slušaju ovde i nemaju pojma o čemu govorim, ali nejasno osećaju da me <i>trebaju</i> nazvat ludom, i teoretičarom zavere.</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Ne znaju zašto trebaju, ali znaju da trebaju.</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Znate? Hm? </b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Onako, nekako duboko u sebi znate? </b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Ili mislite da znate? Nekako, ko da ste čuli negde? Nekako, zvuči vam da <i>tako treba?</i> Nekako je <i>ispravno? Red?</i></b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Ali nemate pojma odakle vam taj osećaj, jel? Zašto tako osećate, kad vam se prvi put ideja o tome rodila i zašto? Nekako niste u stanju reći kad ste prvi put to pomislili, a ni zašto?</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><i> </i></b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><i>Razumem. Ne jedite se, razumem. O tome i pričam.</i></b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b><i>Znate? </i></b></span></p>(Un)satisfied Housewifehttp://www.blogger.com/profile/01968825508956992478noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5487748830856109434.post-65693638134365870242020-06-30T09:49:00.001+02:002020-06-30T09:49:57.985+02:00Kako su Mađari kolonizovali Vranje<b><span style="font-size: large;">Postoji legenda kako je Atila imao tri sina, i da je najviše voleo svog najmlađeg. Prilikom dečakovog rođenja, prorok je došao na Atilin dvor i rekao mu kako će ga naslediti upravo taj najmlađi sin. Atila je bio zadovoljan - njegova ljubav spram miljenika činila se i od bogova opravdana.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Međutim, a kako to već biva, posle Atiline smrti, oba starija sina ratovala su međusobno zbog nasleđa, i, kako kažu, nisu se naročito proslavila. Obojica su ubrzo poginula. </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;">Najmlađi, kojeg je Bič Božiji i namerio za naslednika, jedini je preostao.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Nažalost, on nije bio ni mnogo mudar ni vešt ratnik, i Atilino se carstvo skroz raspalo. Tu, po legendi, najmlađi sin odlazi u anonimnost. Prosto mu se gubi svaki trag, i ne zna se ni koliko je živeo ni kako je ni kada umro.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Jedan narod danas, koji je u Evropu pristigao s Arpadom, uvek me je čudio svojim besramnim pozivanjem na poreklo od Biča Božijeg (jer, u tome ima malo ili čak i nimalo istorijske istine) - sve dok nisam čula legendu. Jer, vidite, Mađari tvrde da je Arpad bio direktni naslednik Atilinog najmlađeg, onome kojem je proreknuto da će naslediti oca, i da je svojim dolaskom u Panoniju i osvajanjem iste, potvrdio istinistost legende.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">I poreklo Mađara od Atile.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Otkako sam upoznata s legendom, i ja sam se počela slagati da su Mađari potomci Biča Božijeg. </span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">To je narod kojem i sama dobrim svojim delom pripadam, i nisam ga fan. Čudno je za neki narod - pogotovo ako od njega vučeš poreklo - reći kako mu nisi fan, ali imam i više nego dobre razloge. Dok sam živela u Somboru, svaki Mađar kojeg sam srela bio je ne ko naslednik, već Atila lično. Drugim rečima, svi su bili nesnosni.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Arogancija nije raritet na Balkanu i ne radi se samo o tome. Ili se u ovom slučaju radi, jer se nisam danas sastala sa zidovima da razgovaramo o aroganciji bilo kojeg, već konkretno pripadnika mađarske nacije. Ne ulazeći u detalje oko mojeg privatnog života i svih onih verbalnih okršaja koje sam s Mađarima imala, pitaću samo: a kako vi gledate na narod koji u 21.veku krene da kolonizuje suprotni kraj države u kojoj je (samo) manjina?</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">:)</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Ima li veće arogancije i bezobrazluka?</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Imam običaj reči geni su ti čudo, i Atilini naslednici pre desetak dana pokazali su se u najboljem duhu svoje genetike. Elem, uspeli su da osvoje vlast u jednom selu i opštini u Vranju, time postavši nezaobilazni deo nove vranjanske vlasti.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Što je samo početak!</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Infiltracija je dobar način da započneš okupaciju jednog prostora, i čini se da Mađari znaju sve o tome. Naravno, odavno sam u pre-zategnutim odnosima sa svojom mađarskom rodbinom, tako da ne raspolažem konkretnim informacijama, ali obzirom da su geni, jelte, čudo, moja mi sopstvena mađarska krv govori kako je cela stvar išla.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Nabitnije je blo svladati jezik, jer kako ćeš se vraga infiltrirati ako ne znaš jezik domaćina? Na sreću, učenje vranjanskog dijalekta Mađarima ide mnogo bolje nego čak i Srbima. Ni oni ne razlikuju srpske padeže i rodove, i sve naopako akcentuju. Znači, narod ih je tamo razumeo. Doduše, ne toliko da bi sasvim shvatio (ili umeo da pročita) celu tu mađarsku ujdurmu, ali sasvim dovoljno da nasedne. Stvar je u tome što su se Mađari dosad uvek osećali kako su im Srbi nasilu uzeli Vojvodinu, a sad su rešili da se svete, i da pri tom vrate milo za drago. Više se ne zadovoljavaju samo Vojvodinom - sad oće celu Srbiju. Kao osvetu. Za Arpada, izvinjavam se - Atilu.</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Osvojivši mesta u vranjskoj opštini, ono 4 i po Mađara tamo definitivno će postati deo vlasti. (I tih 4 i po Mađara je još ranije ubačeno, ne budite smešni). Kako su Srbi navikli da nikad ne preispituju vlast, osim da je psuju po prevrnutim gajbama ispred prodavnice, uz pivo, sve uredbe i zakone koje (ubačena) mađarska vlast pokuša da proturi, Srbi će pojesti ko ker s maslom, jer to Srbi i inače rade. Tako da nikom neće ništa biti sumnjivo. Ni kad sutra oko Vranja bude podignut zid, ni kad se svima za Izvod iz državljanstva bude tražila potvrda da imaju neznamkoliki procenat mađarske krvi (test koji ja, lično, prolazim), ni kad uz to još budu morali pokazati poznavanje mađarskog jezika (test koji nisam prošla) - u trenutku kad se nad Vranjem zavijori mađarska zastava niko je neće ni primetiti.</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Mada, Srbi ionako ništa ne primećuju, ili čak i kad primete, odu na yt da kukaju. Jer nemaju kuku i motiku u šupi. A i ako slučajno imaju, odavno su zaboravili šta se time može raditi osim kupiti seno i okapati kukuruz.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Ne da više ima nešto puno sena i kukuruza. Ili Srba. Mlađih od 70 godina. Samo kažem.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Ili šta znam. Možda nisam u pravu. Možda, samo <i>možda</i> su ovi izbori bili još samo jedno zamlaćivanje, i sprdačina, i glasovi se kupovali i preporadavali ko na pijaci. Možda su - ponavljam, <i>možda</i> - tamo neki platili po par iljada nekim malo garavijim Srbima da glasaju za njih, ali nisu stigli u isto vreme naučiti ih i čitati, i ljudi se zeznuli. Pa sad imate Mađare u vlasti u Vranju. </span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Možda, samo <i>možda</i> bi u nekoj iole normalnoj državi već samo to bio dovoljan razlog da se kompletni izbori ponište i možda, samo <i>možda</i> to ovde nije bitno jer su Srbi odavno prodali veru za večeru.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Pa dobro, ko radi taj i greši. Neće se ono pivo pred prodavnicom popiti ni komentari po yt ispisati sami. U Srbiji se uvek teško večera zarađivala, al nekako nikad teže, gorče i sramotnije nego danas.</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;"><i>Štaznam.</i> </span></b>(Un)satisfied Housewifehttp://www.blogger.com/profile/01968825508956992478noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5487748830856109434.post-54771066696020593512020-06-25T02:15:00.002+02:002020-06-25T02:15:33.127+02:00Prestati i zašto (ne)<b><span style="font-size: large;">Da, naslov sam ukrala od Kesića.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Neću govoriti o zidovima koji me slušaju ovde na blogu, govoriću o forumu. Obzirom da pišem o stvarima koje me ljute, često ispadnem ljuta i beskompromisna. Ali to nije tačno. Ja nisam od oni pervertita koji uživaju u konfliktima, zapravo, stvarno se grozim konflikata ma koje vrste. Ali razumem zašto ljudi nekad mogu pomisliti da to nije tačno, i da mi je jedina namera da vređam i svađam se.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Današnja dešavanja na smrt su me izmorila, tako da sam otišla na yt i pustila Thief 4 walkthrough koji nisam igrala jer ne pripada Thief univerzumu i bla bla nije ni bitno. Poenta je da me je to opustilo - postiglo je cilj - odmakla sam se od toksične atmosfere i svadljivih ljudi i na par sati bila mirna. </span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Ono što se pitam, jeste da li je to upravo ono što treba da radimo? Mislim, ne da sad svi sednemo da gledamo Let's play neku glupu igricu po netu, već da se izolujemo od otrova.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Na mene otrov loše utiče, u smislu da se od njega razbesnim, a bes mi je ko pogonsko gorivo. Jako sam loša osoba kad sam besna. Mislim, onda <i>stvarno</i> počinjem da vređam, da potpuno prestanem da se sećam koliko se gadim svađa, da koristim psovke itd. Međutim, to je sve jako kratkog daha, i kad se okonča - a okonča se takoreći u trenu - sve što odmah potom osećam je ogroman umor. I želja da se izmaknem i ogradim.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">S druge strane, jedno je, verujem, bit besan u ličnim otrovnim odnosima, a drugo kad se razbesniš zbog otrovnog društva. Imamo li uopšte moralno pravo da NE budemo besni na društvo danas? Verujem da je moralno diskutabilnije ako ostanemo flegmatični i reagujemo u smislu e baš me zabole. To, baš me zabole, je stoglava aždaja koja ponekad pojede cele narode.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Onda, šta? </span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Ja sam asocijalna i introvert i ljudi me smaraju čak i kad su najfiniji mogući. Zato toliko mnogo visim na netu, jer na mreži ljude možeš iskopčati iz života onako kako u rl prosto ne možeš. I moja slaba tolerancija spram toksičnih ljudi verovatno je produkt moje introvertnosti - jednim delom. Ali mislim da niko nema baš naročito visok prag na odvratne osobe. Ogavne osobe je jako lako prepoznati, i retko ko greši u tome - osim ako je i sam ogavan na isti način, u smislu vrana vrani oči ne vadi. Ljudi su me često pogrešno tumačili ko hladnu i svadljivu osobu, ali niko me nikad pri prvom kontaktu nije ocenio ogavnom. Kasnije bi shvatali da nisam ni hladna ni svadljiva, ali to je neka druga priča.</span></b><br />
<br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Elem, šta raditi s poganim ljudima? Psiholozi bi rekli: izbegavati, i ja se slažem da je to za mentalno zdravlje najbolje. Međutim, šta ako je pogana osoba autoritet? Šta ako je ne možeš prosto ukloniti iz svog života, blokirati je? I, što bi to uopšte radili, ako je njen uticaj poguban ne samo za vas lično, već i za sve ostale koji eventualno s njom dođu u kontakt?</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Jako ne volim ljude bez osnovnog kućnog vaspitanja, arogantne, bezobrazne, podsmešljive, kojima je jedini cilj da čoveka izvrgnu ruglu. Takvi nikad ne žele da vode civilizovan razgovor i saslušaju tuđe argumente. Oni su, prosto, oštećeni, defektni, oni to ne umeju. Ali kako nije u pitanju invalid s dečijom paralizom u kolicima, niti neko ko se rodio mentalno deficitaran, nisam sklona da im njihov defekt otpišem. Iskreno, da ja nešto izjavim za dnevnik: sve bi ja to govnjivom motkom, pa pet dana u kupatilu na lebu i vodi. Možda bi se onda naučili pristojnosti i uzeli u pamet.</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Ali, to me automatski svrstava među iste te toksične. Ili ne? </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Kako god. Ovo je bio rant izazvan ogavnim ljudima danas, i mada sam se od njih odmorila, sama me ideja o njima smorila ponovo. Ne znam kako vi na to gledate. Ne znam da li mislite da otrovne osobe treba pustiti da rade šta hoće i s ljudima se ponašaju kako žele, ili imate neke druge ideje. </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Samo da još jednom napomenem, jer je važno: NIJE ih se moguće pristojnim i civilizovanim razgovorom naučiti da s vama postupaju isto.</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">I, najgora od te vrste je ona kojoj je dat ma koji, makar i najbeznačajniji, autoritet. Zamislite samo TO. </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Ako hoćete, naravno. </span></b>(Un)satisfied Housewifehttp://www.blogger.com/profile/01968825508956992478noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5487748830856109434.post-12870611914076238062020-06-24T10:31:00.001+02:002020-06-24T10:31:10.054+02:00Misliti i cveće brati<b><span style="font-size: large;">A šta znam.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Možda su svi ti SJW, feminazi i extremni leftičari u pravu. Volela bih samo da napomenem da nikad nisam napisala: liberali. Liberali su nešto drugo, pristojan svet, s mnogo dobrih ideja i ispravnom ideologijom. Ali danas kao da retko ko razume razliku, ponajmanje oni radikalni i s leva i s desna. Mnoge sam komentare, postove, rasprave, svađe i vređanja po netu čitala, i stvarno izgleda da liberali najgore prolaze u toj priči - niko ne shvata ni ko su oni, ni za šta se zalažu. Za desničare nisu dovoljno desno, za leftiste nisu dovoljno levo. </span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Ne, ispraviću se. Prvi i osnovni problem i levice i desnice, jeste taj što oni ne razumeju sami <i>sebe.</i> Ubeđeni su, i jedni i drugi, da se zalažu za skroz legitimne ideje, nemajući pojma da u stvari propagiraji krajnji radikalizam i extremizam. Nisi extremni desničar ako želiš da tvoja zemlja ne postane lopta za dobacivanje međ bogatima, da ima sopstvenu proizvodnju, da raspolaže suverenitetom koji će joj omogućiti da vlada sama sobom i u svom interesu. Extremni si desničar ako bi sutra da pobiješ sve Rvate i Muslimane. Nisi extremni leftista ako se zalažeš za mirnu koegzistenciju ljudi različite boje kože i sexualnog opredeljenja. Extreman si ako smatraš da je komunizam neka sjajna stvar. Ja, rođena u SFRJ, zemlji koja nikad nije bila komunistička u smislu ostalih komunističkih zemalja, nemam šta mnogo da tupim o tome, ali postoje (još uvek, pre nego ih obrišu, cenzurišu, preprave i zabrane) knjige istorije i dokumentarci koji jasno govore kako je taj komunizam u stvari izgledao. Znam da mnogi veruju kako su bili pod opresijom i u SFRJ, ali ti i takovi nikad nisu živeli pod Staljinom ili u Severnoj Koreji. Zato, ne serite.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Mada i dalje za sebe tvrdim da sam tradicionalna, mnogi, ako ne i svi <i>liberali</i> koje sam slušala govoriti, rekli bi mi da sam, zapravo, liberal. I ja skoro da ne bi imala argumenata da im se usprotivim. Već sam pre nekako pisala šta za mene znači "tradicionalno", i onaj ko je pročitao (onaj zid koji je pročitao, mislim) znaće da je tu malo, ako išta, pravog tradicionalizma bilo. Osim možda mojeg zastupanja smrtne kazne. Hm. </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Nikad nisam imala ljubavi spram desnice, kao prvo zato što je - barem ona desnica s kojom sam upoznata - čvrsto skopčana s religijom, a ja sam nevernik. Bilo koja ideologija koja propagira Crkvu za mene je nemoguća za poštovati. Nemam ništa protiv vernika, da se razumemo, osim u slučaju ako mi dolaze na kućna vrata i pokušavaju me spasti ognja božjeg, i osim u slučaju kad su čvrsto skopčani sa šovinizmom koji bi da pobije sve druge vere i nacije- ali, to je posao Crkve. U principu, nemam problem s vernicima, imam s Crkvom. Ali i o tome sam već pisala.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Nemam problem s levicom kad propagira ravnopravnost i poštovanje i slobodu govora. I ne-mržnju ma koga samo zato što je druge boje kože ili vere. Imam problem kad ista izmišlja nepostojeće probleme i propagira ideje koje su pogubne po društvo u celini, i, prvenstveno, mržnju spram muškaraca, ali to je posao extremnih leftičara, i o tome sam već pisala takođe.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Mnogo tih extremnih, zapravo svi, reći će mi da to nije tačno, ali neke njihove <i>druge </i>reči i postupci ih odaju. Za razliku od mnogih danas koji bojaju kosu u zeleno, šišaju se na ježa, nose očale i tetoviraju se sve do brade; ja SAM pročitala određene feminističke knjige, i čitala sam feminističke knjige i dok su ti i takovi još puzali okolo i nisu znali ni gde su šuplji. Razlika između nekadašnjih, ono što ja zovem "feminista prvog talasa" i ovih danas, ne znam već ni kojeg talasa, je kao nebo i zemlja. Poslušajte samo šta Ann Widdecombe, pionirka feminističkog pokreta, ima za reći o današnjim feministima:</span></b><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe width="320" height="266" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/PHc5WdVADCc/0.jpg" src="https://www.youtube.com/embed/PHc5WdVADCc?feature=player_embedded" frameborder="0" allowfullscreen></iframe></div>
<br />
<b><span style="font-size: large;">I to je samo delić onoga što ona, Germaine Greer i druge feministkinje koje su <i>zaista</i> imale razlog da se bore i protiv čega da se bore, misle o ovim Starbaks-feministkinjama danas.</span></b><br />
<br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Niko ne može reći da E.Yong nije bila jedna od glasnogovornika feminizma, ali je toj temi pristupala racionalno, argumentovano i pisala je proklete <i>knjige</i> - nije se zadovoljavala posprdnim komentarima po društvenim mrežama ni mrčenjem fensi tvitova. Zato mi je, dok sam odrastala, bila filozof prvog reda, najmudrija osoba koju je moj 13-ogodišnji mozak umeo da prepozna. Naravno, danas više ne mislim da je izmislila toplu vodu, ali i dalje joj ni jedna trenutna Starbaks-feministkinja nije ni cipele da obriše. </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Bilo da pripadate desnici, odnosno levici, jednim uvek morate raspolagati, a to su pravovaljani argumenti, spremnost da se sasluša druga strana, da se diskutuje i dozvoljavanje mogućnosti da se na kraju ispostavi da u nečemu niste bili u pravu. Ne kažem u svemu, barem u nečemu. Ako obe strane jedna na drugu urlaju, ako prekidaju onog drugoga ne dozvoljavajući mu da dođe do reči, ako su se na "raspravi" našli samo i jedino da bi slepo, ko mulci, ponavljali svoje sveto trojstvo nemajući nikakvu nameru da obrate pažnju na bilo šta što druga strana iznese, kamoli da to do kraja saslušaju, uzmu u obzir, kamoli pokušaju da razumeju - onda niste ni desnica ni levica, onda ste samo extrem.</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Kad god je čovek extreman u vezi ma čega, obično ima neke sasma lične razloge za to. Žestoko mrzeti bilo koga ili šta, nema veze s ideologijom koju tvrdite da zastupate - ima veze s vama lično. Zato su najbešnji srpski desničari oni iz propale RSK, naprimer, i zato su najbešnje feministkinje one koje, šta znam? Imaju neki skroz ličan razlog da zagovaraju apsolutnu žensku prevlast i nepodnošenje muškaraca? I nemojte mi reći kako <i>nemaju. Kako to ne govore, niti tako postupaju.</i> Pa na svakom protestu imate transparente: "smrt belom muškom patrijarhalizmu", "muškarci moraju da prepuste svoje privilegije ženama" itd. O njihovim postupcma neću ni da govorim. Pa jel nemate milion klipova po yt neki poremećenih, mentalno nestabilnih kako su napadale muškarce - slučajne prolaznike na ulici - koji su se nakašljali, da su ih sexualno ugrozili? Kašljem? Pa jel nemate onu čuvenu bolivijsku glumicu koja je optužila muškarca u restoranu da ju je "silovao" pogledom? Itd, itd. </span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Lična frustracija, much?</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Današnji feminizam, ma kojeg talasa bio (a ko to više uopšte i broji) jeste, klot i prosto, mržnja spram muškaraca. Kad se razgrne svaka borba za diversity, za pet miliona rodova i gendera, u srži je mržnja spram muškaraca. I upravo je to ono što me nervira, i s čim se nikako ne mogu niti hoću složiti. Meni je žao što ste sve imale neka lična grozna iskustva s muškarcima, koje danas projektujete u svoju "ideologiju", ali imale su i druge žene pa nisu započele pokret kukom i motikom da se svi muškarci na svetu linčuju. Osim toga, na svetu itekako ima dobrih muškaraca. Nisam vam ja kriva što vi niste bili u stanju naći takvog. Odjebite.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">I tako se opet vraćamo na liberalizam, ili bar umerenost. Umerenost, ne radikalizam, je ono što bi bilo zdravo videti u društvu. Extrem nikom ništa dobro nije doneo. Postoje situacije kad čovek <i>mora</i> extremno postupiti, ali nadam se da niko neće sad izjednačavati smrtnu kaznu za pedofila koji je silovao, mučio i pojeo dete (i to ne nužno tim redom) s extremnim feministkinjama. To nije <i>isto.</i> Zabraniti Nacionalsocijalističku stranku onomad u Nemačkoj ili (kao što je trebalo) Socijalističku, Radikalnu itd u Srbiji posle 2000-e nije isto što i ludačko optuživanje muškarca na ulici koji se jebeno <i>zakašljao.</i> Jel me pratite? I, da li bi čiste duše i srca to mogli nazvati - extremom? Smrtnu kaznu za pedofila kanibala? Zabranu Nazi stranke?</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Ako bi, onda stvarno imate mnogo veći problem nego su ovi koje ja navodim, i molim vas potražite pomoć odmah. Ako vam uopšte ima pomoći.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Elem, da se vratimo fabuli radnje, a to je da bi umerenost u ideologiji i političkim ubeđenjima i uopšte stavovima koje čovek zastupa, trebao biti jedini način u zdravom društvu. Extremizam dovodi do bunta, do svađa, do sukoba, do pobuna, do ratova. Ali, kako se današnje društvo kreće - odnosno, onako kako je od korporacija uslovljen ko Pavlovljev ker da se kreće - možda rat i jeste ono što je krajnji cilj. Korporacijama. Jer nemojte biti blesavi, mislite da bilo koja svetska vlada ima ma kakvu kontrolu nad <i>multinacionalnim korporacijama?</i> I bejaše. </span></b><br />
<br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">A šta znam. Možda sam ja, usprkos mnogim gorkim prognozama koje sam imala a koje su danas život koji živimo, samo još jedan teoretičar zavere, glupača koja se udala umesto da gradi karijeru i koja ne mrzi muškarce samo zato što je nesvesna opresije koju oni nad njom vrše. Možda sam ja žrtva belog muškog patrijarhalizma a da to i ne primećujem. Možda sam zaluđenik i ovca, slepi poslušnik belih muškaraca koji su (mahom) ispisivali iskrivljene i lažne knjige istorije i biologije. Možda sam kreten koji ne razume zašto je potrebno pola rečnika proglasiti sexističkim, rasisitičkim i ičkim, i zabraniti bilo koje i kakvo preispitivanje bilo kojeg i čijeg ličnog stava. </span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Možda sam u osnovi svog bića jednorog ili zmaj, samo se još nisam osvestila dovoljno da to shvatim i prihvatim, i upravo <i>otud </i>depresija s kojom se borim. </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Uostalom, misliti i cveće brati, da. Bejaše. </span></b>(Un)satisfied Housewifehttp://www.blogger.com/profile/01968825508956992478noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5487748830856109434.post-5094650800488574462020-06-23T10:39:00.000+02:002020-06-23T10:43:37.814+02:00 Zaobići<span style="font-size: large;"><b>Ovde po pravilu pričam o onome što mi zapadne za oko i iznervira me, što, kao prvo, i jeste bila svrha bloga kad sam ga započinjala. Ima mnogo stvari koje volim i koje su mi drage, ali, kao što rekoh - i po cenu da ostavim utisak nekog ko je konstantno ogorčen - stvari koje volim <i>nisu</i> bile srha ovde.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Zašto to pominjem? Zato što bi neko ko bi skroz slučajno zabasao, sigurno stekao utisak kako u životu nemam pametnija posla ni većih briga nego se baviti trivijalnostima (naravno, stoga jer sam konstantno ogorčena i ništa lepo u svom životu nemam). Postoje tri odgovora na to. </b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Prvo, da, ovde sam ogorčena jer pišem o stvarima koje me ljute. To ne znači da ništa lepo u životu nemam. To samo znači da <i>ovde pišem o stvarima koje me ljute</i>. Period. </b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b>Drugo, stvari koje ovde pišem krešendo su teme koju razvijam već preko deset godina, a to je krajnji pad civilizacije koju poznajemo - i koji sam, mislim kraj, predvidela još tamo 2000-ih. </b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b>I kao treće, zar stvarno mislite da u ovom trenutku u vremenu čovek ima prečih stvari o kojima bi javno govorio?</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Desetinu puta dosad tokom svih ovih godina nisam znala bi li bila ponosna na sebe ili užasnuta jer su se stvari koje sam govorila pokazale kao <i>istinite.</i> Kad je 2000-e pao Sloba, i kad su svi bili euforični, ja sam govorila da to nije urađeno kako treba, da to nije bila nikakva blesava "revolucija", da je najbolji način trebao biti "rumunski scenario", da su se neke stranke trebale zabraniti ko u Nemačkoj onomad i da se praktično ništa nije ni promenilo ni postiglo. Ljudi su me gledali ko da sam luda, govorili mi da sam paranoična, da bulaznim koješta.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Sigurna sam da sad više niko ne misli da sam bulaznila.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Kad sam govorila da EU nije nikakvo carstvo božje ili nirvana kojoj trebamo težiti, kako ista ima milion problema, kako je to samo bio način da Nemačka ispuni svoj nikad dosanjani san o vladavini Evropom u kojoj će - s njom na čelu prvenstveno, a onda i ostatkom Zapada - postojati dve strane: bogata elita koja iskorištava "nižerodne" s Istoka - kad sam tvrdila da ulazak u EU nije pametan potez jer EU nije ni osmišljena da pomogne siromašnom Istoku da se obogati, već samo da ga iskoristi otvarajuči tvornice s robovskom radnom snagom i uništavajući domaću proizvodnju uvaljujući nam svoje đubre - takođe, KAD sam govorila da će se EU raspasti sama od sebe - svi su me gledali ko da nosim onu poslovičnu kapu od folije na glavi i baljezgam o invaziji vanzemaljaca.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Pitam se koliko vas danas nosi istu kapu skupa sa mnom. Britanci sigurno:) </b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b>Ali sprovedite ankete po celom istoku Evrope, i pogledajte koliko glava s folijama ima danas. Moje baljezganje u nekim je državama danas zvanična politika. </b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b>Malo li je od neke anonimne što je posmatrala stvari pre 20 godina?</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Kad sam govorila da je i Rim pao tako što je postao "pre-progresivan" za svoje dobro, kad se, umesto u razum, bačio u preteran komfor, orgije, iživljavanje najgnusnijih i najbesmislenijih kaprica, time postavši lak plen za nove, dotad još nenačete snage germanskih i inih pagana koji su bili daleko nazadniji, mnogo tradicionalniji, mnogo siromašniji ali zato i mnogo bešnji i spremniji da ginu - recite mi, kako vam izgleda ovaj Rim <i>danas?</i></b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Širom Zapadne civilizacije (novog Rima) vode se besmislene rasprave oko 4589 vrsta rodova i sexualnih preferencija, oko izmišljene opresije žena prvog sveta koje sede u Starbaksu i preko telefona vrednosti 1500 dolara putem Tvitera "ruše patrijarhalizam i dominaciju belog muškarca"<i> - </i>žene koje nikad tokom istorije nisu živele bolje ni komfornije niti imale toliku moć kao danas - ljudi su postali toliko opsednuti "oslobođenom sexualnošću" (oslobođenom od čega?) da je maloletnicima dozvoljeno da vrše operacije promene pola bez pristanka roditelja, bez prethodne terapije, ma čak i bez pitanja - dovoljno je samo da kažu da to žele - devojčice se ohrabruju da nose majice s natpisima poput Daddy's Little Bitch a osmogodišnji dečaci da se oblače kao drag queens i plešu po striptiz klbovima - u "umetnost" je uveden nov pravac, performans, slikanje menstrualnom krvlju - na univerzitetima se profesori otpuštaju ako predaju osnove biologije ali postoje predavanja kao što je Lezbejski ples.... </b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Bilo kakvo pozivanje na istorijske fakte proglašeno je "sexističkim" i "nazadnim" i "viševekovnom opresijom belaca (belog muškarca pogotovo)", širom Amerike i Londona ruše se spomenici, prepravljaju nazivi ulica, kompletna se istorija briše i ponovo (pogrešno) ispisuje, sve tradicionalne vrednosti izgubile su na značaju, žene koje žele da se udaju se gledaju s prezirom i smatra ih se otpadnicima od društva - isto kao i muškarce koji nisu feminizirani, koji ne potiskuju svoj testosteron lekovima, koji pokazuju bilo koji vid borbenosti - dok se s druge strane veliča samohrano roditeljstvo (ako već uopšte kakve dece <i>mora</i> bit), krajnje sexualne slobode (pa čak i nastranosti - već sam gore pomenula sexualizaciju dece), komercijalizam (najbitinije je imati nov telefon, slušalice, brz internet i brendiranu odeću)...</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>S druge strane, dok se Zapad tako veselo bavi svojim besmislicama i gluparijama, u isto vreme pristižu neke nove, nenačete snage, mnogo siromašnije, navikle na mnogo manje komfora, mnogo borbenije...</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Pisala sam o tome nekih pet godina PRE migrantske krize, i PRE nego je iko počeo rušiti spomenike i zabranjivati biologiju i istorijske fakte. Pisala sam o tome PRE nego su deca počela nastupati po striptiz klubovima.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Ako iko još uvek želi onu kapu od folije, mogu mu časkom napravit jednu. Ali mislim da su mnogi već odavno shvatili da car, zapravo, nikad folijsku kapu nije ni imao, već uvek bio go ko od majke rođen.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Doduše, baš ko u bajci, samo su se najluđu usuđivali javno ukazati na njegovu golotinju. Ja sam bila jedna od tih ludih "teoretičara zavere", mada me danas mnogi ne mogu pogledat u oči jer su me teoretičarem zavere onomad nazivali. </b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Mrzi me da dalje navodim sve one stvari koje su mi upale u oči puno pre nego trenutno, upravo sada, mnogi ljudi širom Zapada govore isto, iako ih je bilo još sijaset. Lako je nešto nazvati teorijom zavere kad zagovornika iste ima par stotina. Teško je nešto zvati teorijem zavere kad isto govori milion ljudi. Nisam sigurna da danas ima toliko UFO pristalica, koliko ima pripadnika OVE teorije zavere. Ponavljam, u nekim zemljama ova "teorija zavere" je trenutno državna politika. Čini se da onima koji se sprdaju lagano ponestaje argumenata.</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Ali ne lezi vraže, jer su ti, koji nemaju nikakve argumente, najglasniji i najbezobrazniji.</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>U principu nije bitno - ako dođe do Ragnaroka, svi ćemo mreti ionako, i mi, teoretičari, i vi, glasni i bezobrazni. Ja godinama pominjem Ragnarok, mada je to metafora, ne mislim da će bogovi bukvalno saći na zemlju da se pobiju međusobno s divovima ili kako već prokleta stvar ide. Ne mislim čak nužno ni da će planeta da propadne.</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Ali svet na koji smo navikli, civilizacija koju poznajemo, definitivno hoće. I to je normalan tok istorije - svaki Rim najposle propadne.</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Nemam iluzija, pa se neko s pravom može zapitati što sam onda toliko besna (ili ogorčena). Moram li imati razlog? Šta sad, treba da gledam sve te majmunade koje se dešavaju i da valjda ostanem flegmatična? Izvinjavam se, ne mogu. Znati kako je nešto debilno i pogubno, ne znači da sad trebamo sedeti nasmešeni i bezbrižni. Niti mislim da je to čoveku s iole mozga, i iole sposobnosti (i volje) da pogleda van svojih ličnih, skučenih, dogmatskih vidika, začaranog mehura u kojem obitava - uopšte moguće. </b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Danas ako zapitaš sve te podsmešljive i otrovne, a šta je to ćime se ti u životu okupiraš? Odgovor će biti: uticajan sam na društvenim mrežama, borim se za jednakost i ženska prava pišući po društvenim mrežama, meditiram pokušavajući da probudim svoju unutrašnju boginju i delim iskustva o tome na društvenim mrežama, prelistavam društvene mreže da vidim koja je nova fensi feministička knjiga izašla i kad se sledeći protest protiv patrijarhalizma održava. Usput, sve su društvene mreže na kojima sam aktivan/a upoznate da pohađam Gender Studies na koledžu, i da nameravam diplomirati u Lezbejskom plesu. Takođe, jesi li uopšte <i>čula</i> za onaj neverovatan korak u oslobađanju žene pod teškom belo-muškom opresijom, izražen u performansu u kojem su svi lica obojili menstrualnom krvlju?</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b>Pa naravno da nisi. Tebe <i>uopšte</i> ne zanimaju bitne stvari u životu, ti si svoju slobodu prodala postavši rob muškarcu u braku, ne gradeći karijeru i baveći se tim zaostalim, totalno besmislenim budalaštinama kao što je prepravljanje video igrica. Usput, <i>igraš igrice</i>. I čitaš <i>knjige fantastike.</i> Ma šta uopšte imam da se pravdam jednoj tako <i>ogorčenoj</i> osobi kojoj su najbitniji njeni glupavi infantilni <i>hobiji.</i></b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Sad me izvini, moram kod frizera, da obnovim ovu zelenu boju kose, već mi se vidi porast. Usput, čujem da je izašao novi fon, ovaj mi je star već dva meseca, sramota me kad uđem u Starbaks.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>I, da, muškarci su <i>fuj.</i></b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><i> </i> </b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>?</b></span><br />
<br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Da, zaista bi bilo smešno, da nije do zla boga žalosno. I ne, Orvel nije bio pisac fikcije, zapravo je bio prorok. Zabrana upotrebe pola reči u rečniku, prepravljanje istorije, uništenje vrednosti i uspostavljanje novih, gradovi krcati kamerama, internet kojem, čim se na njega priključite, dajete dozvolu da zna vaše ime, godine, lokaciju, preferencije - i da vas, shodno tome, strpa u ovu ili onu kategoriju, izmišljanje nepostojećih borbi unutar društva oko izmišljenih i nepostojećih fenomena kao što su novi rodovi i polovi, "ozakonjen" rasizam, izam itd, "ženska opresija u 21. veku na Zapadu" - novi virusi koji nas teraju da se zatvorimo u kuće, da ne komuniciramo međusobno - osim putem interneta, gde nam se ionako svaka reč prati - uspostavljanje paranoje usled koje se plašimo jedni drugih i potkazujemo jedni druge vlastima (Partiji?) ako vidimo da se neko ne pridržava pravila (?) - namerno i svesno uništenje kompletne srži društva, njegovih temelja, istorije i moralnih kodexa, ukidanje svih sloboda, slobode govora, slobode kretanja, elementarne empatije spram drugog ljudskog bića, prihvatanje autoriteta bez preispitivanja istoga, slepo, ko telad i ovce...</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>I onda <i>ja</i> trebam da se objašnjavam s nekim zelenim mulcima koji još ne znaju pravilno obrisat dupe ali zato seru na usta, da im objašnjavam i pravdam se zašto sam <i>ogorčena</i> i da li sam to uopšte - ili možda samo svojim ogorčenjem pokušavam objasniti ono što ionako objašnavam još i pre nego su se oni rodili - hvala, ne.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Zapravo, ono zbog čega sam najviše <i>ogorčena</i> jeste postojanje vas, koji ne umete civilizovano i kulturno pričati, i verujete da ste izvojevali ko zna kakvu pobedu iznevši primitivnu primedbu od tri reči u komentaru usled koje će vas po leđima tapšati samo ignoranti, frustrirani okoti ko što se i sami. </b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Ne podnosim trigere, ali mislim da bi jedan triger svako od vas trebao nositi na čelu: Upozorenje! OVA osoba se juče rodila, nema pojma o realnom svetu, ne izlazi iz kruga svojih woke drugara, ne ume razložno izlagati argumente jer iste i nema, ne razume ironiju ni metafore, ima previsoko i ničim utemeljeno mišljenje o sebi, na drugačije mišljenje je sposobna samo da reži, nipodaštava i sprda se, zla je, toksična i duboko frustrirana ličnim razočaranjima na kojima je izgradila ideologiju kojoj veruje da se klanja iz čisto ideoloških razloga. Mada to nije razlog.</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Obzirom da je pokušaj diskusije nemoguć usled manjkavosti navedenog, isti je besplodan, stoga molimo zaobići.</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Pa. Zaobilazim.</b></span>(Un)satisfied Housewifehttp://www.blogger.com/profile/01968825508956992478noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5487748830856109434.post-18225013622586817492020-06-15T13:05:00.000+02:002020-06-15T13:14:48.521+02:00O kvotama i prakljačama<b><span style="font-size: large;">U prošlom sam postu napravila (naoko) grešku. Da zidovi kojima govorim imaju uši, sad bi me prozvali, u smislu kako sam ranije pisala da se propaganda jednostavno ne lepi na mene. U jednom od prethodnih svojih obraćanju zidovima, s druge strane, napisala sam da su me tzv. gejmeri po yt i njihovi obožavatelji naveli da se na pet minuta preispitam - što bi značilo da sam samu sebe pljunula u lice, <i>ipak</i> potpavši pod uticaj propagande. Zar ne?</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Ne.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Tzv. gejmeri i njihova obnevidela publika naveli su me da se preispitam u smislu: svakom treba pružiti šansu. Jedna od najlakših stvari na svetu je imati svoje mišljenje. Što bi rekli Američani, mišljenja ko i šupak(a). Ako se držite svog mišljenja, praktično ste neprobojna tvrđava i možete umreti sretni - ali to nije baš pametna stvar. U životu sam naučila da tuđ pogled može postati drukčiji u vašim očima ako čoveku date šansu da isti objasni. Neretko se desi da, saslušašvši argument kojem se protivite, shvatite kako ste, u stvari, bili u krivu. Ljudi po difoltu neće da budu u krivu, ali ne govorim o tome sada.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Saslušavši tzv. gejmere i ine, dala sam šansu njihovom uglu gledanja, i to je sve što sam mislila pod: preispitivanje. Koji je toga bio rezultat, objasnila sam kasnije.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Zašto započinjem ovim ničim izazvanim objašnjenjem (zli bi rekli pravdanjem)? Zato što sam opet došla ovde da se družim sa svojim zidovima (Metalika moj dobar drug) pronašavši, <i>opet i još jednom</i> stvar koja me nervira. I, ako se potrudim da pružim šansu tom drukčijem mišljenju kojem se protivim, ko zna, možda se sutra ujutro probudim kao extremni levičar i feminazi?</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Da se ne šalimo više.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Rekla sam: nervira (me), jer to nije nešto što me nervira od juče, niti me je nervirati prestalo. To je nešto čega sam već dugo svesna - tačnije, s čim već duže imam problem - što me nervira konstantno, i čemu ne vidim ni rešenja ni kraja. Osim u slučaju da pružim više šanse onima koji misle drugačije, ali nažalost, kad slušam njih, onda se <i>tek</i> iznerviram. </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Tako da mislim da ona blagorodna ideja spočetka o posmatranju stvari iz tuđeg ugla ovde prosto ne pali, pardonirajte.</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Radi se, najjednostavnije rečeno, o prakljačom uterivanom raznovrsnošću (diversity) koje mediji, Hollywood i ostala bratija rade već izvestan broj godina.</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Ovo su sad već opasne teme. Poodavno je moguće pljuvati Ameriku javno i smejati se Švedskoj, ali ima par stvari koje su danas sveti gral u koji ni pod kojim uslovima ne smete dirati svojim prljavim rukama. Jedna od njih je i anti-diversity. Ako se usudite i reč progovoriti o tome bilo gde duž neta, automatski se izlažete opasnosti da vas proglase za rasistu. Na moju sreću (i <i>njihovu</i>) nesreću, mene ta reč ni najmanje ne dotiče, zato što ne nosim nikakvu "belu krivicu" na ramenima, ni ja ni moji preci. Rasista je najveća uvreda jedino Američanima koji ne samo da su koliko juče bili robovlasnici, već <i>stvarno</i> rasisti i jesu - i upravo ih zato ta reč toliko vređa. I upravo zato su izmislili pojam "bele krivice". Što se mene lično tiče, bilo bi me baš briga šta rade tamo preko bare, ali problem je što su - ne bi li im bilo lakše nositi teret, šta li - ista osećanja naturili i ostatku belog sveta. Pa danas ja, u zemlji Srbiji, koja nikad nije imala crne robove, porodičnog stabla u kojem nikad nije bilo nijednog robovlasnika, iz naroda koji nikad nije išao da ubija plemena po Amerikama i Africi - trebam da delim istu pasiju, valjda? </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Ma kako da ne.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Počelo je od toga kad sam prvi put, a sad već davno, pročitala kako ljudi po netu zovu Gospodara prstenova rasističkim. To je naročito važna tema u mom životu, i svakako da sam obratila pažnju. Na sreću, galama nikad nije uzela pravog maha, jer u vreme kad su filmovi snimani (knjige ionako više niko i ne čita), glasnogovornici diversity još uvek su bili deca u razvoju. Danas je to već zaboravljena tema, jer se svaki dan pojavljuju nove i alarmantnije. <i>Na sreću.</i> Nemam pojma koliko bih se nervirala da moram stalno sušati neke budale kako lupetaju o Gospodaru, kad se nerviram i dok lupetaju o Marvelu - koji me apsolutno ne zanima. </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Ja sam od onih nerdova koji zastupaju stav "knjiga uvek bolja od filma" ali ne radi se o tome. Mislim, ne buvalno. Knjiga i film su različiti mediji i mora im se različito pristupati, inače bi sve knjige imale do 100 strana, ili bi svaki film trajao najmanje 15 sati. Osim toga, na filmu nije uvek moguće prikazati ono što u knjizi jeste. Prepravke originalnog materijala tako da se on uklopi u novi, drugačiji format, nije ono što me (uvek) muči. Sam Gospodar je pravi primer. Iz knjiga je izbačeno mali milion stvari i ubačeno tuce u knjigama nepostojećih, pa ne smatram da je krajnji produkt nešto strašan zbog toga. Molim, budimo racionalni.</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Međutim, nikako racionalni ne možemo biti ako ćemo raditi <i>drastične</i> promene koje nemaju logično opravdanje (u smislu prilagođavanja materijala itd) već im je jedini cilj onom prakljačom uterivanje diversity-ja. Silom, u grlo, sviđalo vam se ili ne, imalo smisla ili ne, bilo glupavo ili ne. Vas tu niko ništa ne pita. Postoje kvote, ljudi! Mislim da je BAFTA javno rekla kako se nagrade moraju davati po ključu - ne po kvaliteti, već po ključu, tako da svi etnosi budu podjedanko zastupljeni. Radi se o toliko neverovatno blesavoj stvari da svakom iole normalnom može zvučati ko teorija zavere, ali ljudi su otvoreno izašli u javnost s tim. Na stranu zdrav razum i svrha postojanja nagrada. Moramo ispunjavati kvote!</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Jebote.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Upravo o <i>tome</i> pričam. Danas više ne možete napraviti knjigu ili film ako u istima nema određen broj crnih, žutih, ljubičastih i inih ljudi, bisexualaca, homosexualaca i ostalih alaca itd. Mislim, možete, ali onda se spremite na lavinu pljuvačine i prozivki. I, kako stvari stoje, možete još samo od svoji ličnih para. Nijedan studio ili izdavač više vam to neće odobriti.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Zabole me ona stvar da li su u filmu ljudi crni ili beli. Baš me briga kakvog su sexualnog opredeljenja. <i>Uopšte se ne radi o tome.</i> Radi se o <i>prepravljanju već postojećih likova</i>. I da me bog(ovi) ubiju, to nikako ne mogu da shvatim. </span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Vrlo se slabo razumem u superheroje, naprimer, ili Witcher-a, ali sinoć sam nekoliko sati provela čitajući ljude koji objašnjavaju u kojoj su meri likovi u istima prepravljeni, ne bi li se uklopili u agendu. Da je bila samo njihova priča, pa i da ih ne uzmem za ozbiljno, ali onda su pokazali odlomke iz knjiga/stripova/igrica, koji likove prikazuju na konkretan način (u ovom slučaju, kao bele. S druge strane, ima li koji <i>drugi</i> slučaj? Hm?) Masa tih originalnih belih, strejt likova, najednom su u novom izdanju postali crni, žuti i zeleni, homosexualci, trudni itd itd. To nije dovelo samo do estetskih promena, već do kanonskih promena u ponašanju i ličnosti samih likova - što je mnogo veći problem od puke estetike. Hoću reći, trudna Wonder Woman, naprimer, svakako ne može ni misliti ni ponašati se onako kako stoji u kanonu i kako su poštovaoci navikli. Homosexualni Superman neće se zaljubiti u Lois, i šta ćemo onda s celom pričom o njih dvoje koja je neodvojivi deo kanona o Superman-u? </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Ali to nikog nije briga jer se kvote moraju ispuniti.</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Odgovor koji u jedno 95 odsto slučajeva dobijaju oni što se na to bune, stvar je koja me je spočetka specijalno nervirala, a to je: "To je fiktivni svet, ko da je bitno kakve je boje kože ili na kog se loži neko u izmišljenom svetu?"</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;">Sve dok nisam shvatila zašto je to odgovor u 95 odsto slučajeva (negde i svih 100). <i>Zato što prakljača drugi odgovor i nema.</i> Mislim, ima ga, ali ga ne sme reći. Ne sme reći da su u pitanju jebene <i>kvote.</i></span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Pa se onda drže tog čuvenog to-je-samo-fikcija-kakve-ima-veze-rasisti-nijedni-diversity-je-super-wau.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Preostalih 5 odsto odgovora, da ne grešim dušu, već <i>napamet</i> to znam, jeste: "A što se ne bunite kad su egipatske bogove i faraone onomad igrali belci? I, šta sa svim onim godinama kad su belci igrali sve druge nacionalnosti i boje kože??"</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Tu se uvek setim onog prastarog vica kad Rus nije imao šta pametno odgovoriti o demokratiji Amerikancu, pa mu rekao: da, a šta vi radite Crncima? Kad nemaš odgovor, napad je jedino što ti preostaje, ma koliko van kontexta (i pameti) bio.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">I, uostalom, jesmo se sastali ovde da bi se svetili belcima za gadosti koje su tokom istorije činili? </span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Nemojte odgovarati, to je bilo retoričko. Pa <i>naravno</i> da jesmo.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">To je <i>cela </i>poenta. </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Tu nema svrhe objašnavati ono što gore već jesam, da postoje zagriženi fanovi određenih književnih, filmskih ili likova iz stripova, koji svoje ljubimce vole <i>baš</i> zato što su takvi kakvi jesu, i koje žestoko pogađa kad se neka feminazi oštrokonđa (koja, btw, nije ni upoznata sa stvarima u koje se petlja) napravi pametna pa sve izmeni samo da bi se slagalo s njenom poremećenom verzijom stvarnosti. Samo da bi se ispunile kvote. Ljudi su vrlo osetljivi u vezi stvari koje vole, bez obzira radi li se o njihovoj ženi, keru ili superheroju. Oni koji ne kontaju ljubav spram izmaštanog, fiktivnog lika i univerzuma, nema šta da se petljaju u iste, period. Superheroji <i>su</i> popularni i Hollywood zgrće silne pare na njima <i>baš zato</i> što postoje ljudi koji umeju voleti fikciju. </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Ono što me naročito nervira u celoj toj stvari, upravo je besprimerno okrutni, hladni i cinični način na koji se postupa s tim ljudima, u jednoj civilizaciji koja se diči time da se svi trebaju tretirati jednako, i svačiji fetiši poštovati. Batman je nekom fetiš. Kako imate obraza dirati u njega, istovremeno se pozivajući da niko ne sme dirati ničije? Jel zato što to radi samo u jednom smeru? Niko ne sme dirati <i>vaše?</i> Ali ako VI za nešto ne marite, onda vas baš zabole kita i pljunućete bilo kog. </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Sram vas bilo, licemeri. Celo je današnje društvo toliko prokleto licemerno, da mi je bukvalno fizički muka kad samo bacim pogled na tu kaljugu gadosti.</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Ponavljam, superheroji su mi zadnja rupa na svirali, ali njihov fandom razumem, jer sam i ja fan. Možda ne volimo iste stvari, ali možemo razumeti jedni druge, kako smo nekakvi jebeni fanovi nečega. Podržavam svaki fandom, čak i kad mene predmet njihove ljubavi ne zanima, <i>zato što ih razumem, znam kako izgleda biti deo nekog fandoma i voleti izmaštane likove i univerzume. </i></span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">I mrzeti da vam bilo ko tu sad nešto menja.</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><i> </i></span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><i>Međutim.</i> </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Recimo, zbogradi radnje, da se neću dalje baviti fikcijom (možda i iz sebičnih razloga, jer moj lični fandom nikad nije bio izložen grozotama koje danas doživljavaju ovi ostali - mada sam načula da Netflix hoće da pravi neki prokleti prikvel Gospodara - ne, neću ni da mislim o tome!.. To je pogrešno na toliko načina da mi od same ideje nije dobro!..)</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;">Elem. </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Ono što me, u stvari, u celoj priči najviše nervira, jesu istorijski filmovi. Ili knjige koje su radnjom smeštene u isključivo evropski istorijski milje. Ono što se na tom polju prakljačom u glavu uteruje ljudima, to je bog(ovima) za plakati. Pogotovo - a što mi nije ni na um palo, iskrena da budem, pre nego sam pročitala neki komentar kako se Evropljanima takve gadosti teško prodaju, jer Evropljani uglavnom znaju svoju istoriju (i istoriju kontinenta) - ali Američani se istoriji uče iz holivudskih filmova, i oni će sve te budalaštine verovatno uzeti ko autentične. Ne bi me to bilo briga da upravo Američani nisu vladari univerzuma trenutno, i pitaj boga kakve sve ideje mogu da im padnu na pamet usled sopstvene ignorancije. Pa pogledajte samo šta im je totalni nacionalni idiotizam doneo do danas - i nekim drugima, skupa s njima. Strašno.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Iznositi argument kako je jedan deo crnaca, Indijaca, severnih Afrikanaca itd, učestvovao u Drugom svetskom u Evropi; nije nikakvo opravdanje da mi neko tu sad sutra predstavlja Churchill-a ko crnca, naprimer. (Još niko nije, doduše, ali ne radi se o tome). Argument kako su Vikinzi ili bilo koji i kakvi evropski osvajači, kući sa pohoda dovodili crnce itd, <i>nije</i> opravdanje da se snimi film o crnom kralju Arturu, ili crnim članovima Vesele družine Robina Hood-a. Jeste, znam da je sve to tačno, znam da je bilo pripadnika i ostalih rasa osim bele u Evropi tokom istorije, ali to su bili <i>incidenti</i> - to nikad nije bilo masovno, i niko, osim belaca, nikad tokom istorije nije igrao nikakvu ključnu ulogu tokom ratova i ostalih sranja po Evropi. </span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Da, francuski i španski dvorovi su imali crne paževe, i Puškinov je tamo neki deda bio crnac - i, šta? To je maltene sve. Nije bilo crnih engleskih kraljeva, nije bilo crne francuske aristokratije, nije bilo crnih vitezova Okruglog stola, u Veseloj su družini svi bili belci, Leif Erikson NIJE bio crnac. Tokom Drugog svetskog u Evropi su ogromnom većinom ratovali belci, sve ondašnje ratne vođe i vojskovođe bile su bele, i uopšte, tokom celokupne evropske istorije najveći deo Evropljanja za veka nije uživo sreo crnca. </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Dođe mi da se zadržim na tome, mada me đavo čačka i da, nazovite me kako hoćete, ali <i>neću</i> da mi neko radi rimejk Ponosa i predrasuda i pravi Mr.Darcy-ja crncem. Ni bisexualcem. <i>Znam</i> da je u pitanju fikcija, ali prosto neću to da vidim. Oliver Twist nije bio ni crn ni žensko ni debeo. </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;"><i>Odjebite više s vašim kvotama!</i></span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Ako vam nije dovoljno što vam svaki film u kojem uradite svoja leftistička, "osvešćena" sranja, slavno propadne u bioskopima, ako ste toliko zaluđeni da vas čak više ni pare ne zanimaju (mada mi je to neverovatno zamislit za Američane, i verujem da, ako se nastavi, može ići samo do određene tačke - jer, Amerika vlada svetom ali Amerikom vladaju pare, i pare su jedini idol kojem se, na kraju, klanjaju i čije mišljenje uzimaju u obzir), elem, ako vam čak ni sveopšti prezir, gnev i novčani gubici nisu dovoljni da se prestanete proseravati s tim politički korektnim debilizmima, imam samo jedno da vam kažem.</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Ne držite vi u rukama <i>sve</i> prakljače. Može biti da će neke raditi i po <i>vašim</i> leđima. Uzmite se u pamet, ako vam je išta ostalo u toj pustoši. </span></b>(Un)satisfied Housewifehttp://www.blogger.com/profile/01968825508956992478noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5487748830856109434.post-89236671392209672552020-06-13T15:52:00.000+02:002020-06-13T17:45:21.803+02:00Psycho<b><span style="font-size: large;">Čudne vas stvari dovedu da se zapitate oko sopstvenog rasuđivanja. Svesna sam da ću otvoriti nekoliko tema, i ne dati odgovor ni na jednu.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Zadnjih par dana, tražila sam (i našla) "Let's play Psychonauts". Imam nekoliko igara koje su mi drage, i među kojima je Thief 3 Deadly Shadows ubedljivo najomiljenija, između ostalog, tu su i Psychonaut-i. Skroz šašava igrica, kao da ju je osmislio Tim Burton na nekom jačem LSD-u nego inače rabi (da ne bude zabune, Tim mi je jedan od omiljenih režisera). To je verovatno razlog zašto volim i igricu. Međutim, nismo se sastali ovde (zidovi i ja) da govovorimo o Timu Burtonu, ili igricama. Ne zapravo.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Naime, obzirom da mi je laptop u onoj stvari, i hitno mi treba novi, nisam više u mogućnosti na njemu da igram svoje omiljene igrice. I tako već duže vreme. Pre nekako me je uhvatila nostalgija, pa sam otišla na yt prosto da bih se prisetila kako su mi najdraži nivoi izgledali, da bih ponovo prošla to iskustvo, makar i iz tuđeg ugla.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Na stranu to što najveći broj klipova nisam mogla odgledat do kraja, jer bih posle pet minuta (negde i pola sata, jer sam dala šansu) shvatila da se čovek/žena (?) koji je igrao igricu (i postavio se na yt) ili nikad pre nije sreo s navedenom igrom, ili je igra tako da mi se kosa na glavi diže. Ja nisam nikakav veliki gejmer, stvar je prosto u tome što sam te igrice odigrala jedno 40 puta, i postala majstor u njima. Kad vidim da ljudi trče ko mali majmuni okolo po nivoima i ubijaju sve redom, žureći da što pre završe igru u, recimo, Thief-u, bukvalno mi je fizički muka. Thief je stealth game, što znači da je najgora i najgluplja stvar koju tokom nje možete uraditi, to da trčite okolo ko bez glave, ne obraćate pažnju na interakciju likova, na cut scenes, na natpise po ulicama i raznoraznim institucijama po kojima se zadesite, na deliće informacija koje su vam razasute svugde duž igre - pa se onda nađete u situaciji da na sedmom nivou shvatite kako niste uradili nešto što je bilo <i>očigledno</i> na drugom, i da se morate vraćat unazad - pri tom proklinjući glupavu igru, a ne <i>sebe</i> koji niste radili ono što igra zahteva. </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Uh. Bolje ne bih više o tome.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Jer i nije u tome stvar. Stvar je u (mislim) trećem nivou Psychonaut-a u kojem srećete jednu veselu, nazovimo je: profesorka, koja vam daje uputstva kako da prođete njen nivo. E sad, namerno sam rekla "vesela", jer je to utisak koji sam <i>ja</i> imala kad god sam igru igrala: jedna pozitivna, nasmejana, ljubazna, šašava žena koja je uredila svoj život po žurkama iz 70-ih. Ništa manje, i ništa <i>više</i> od toga.</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Nažalost, Psychonaut-i su igra izašla negde 2005, verujem, i mnoštvo (ako ne i sve) stvari se uopšte ne uklapa u 2020.</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Kad sam prvi put tokom zadnjih dana na netu počela primećivati kako ljudi (oni koji igraju, i oni koji komentarišu) prikazuju (profesorkino) ponašanje kao neprimereno, prvo sam se našla u čudu, onda počela da se nerviram, i nakon toga svim silama da se branim kako ne bih upala u extremno liberalističke agende koje vladaju svetom danas.</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Ma šta o tom fenomenu mislili, znajte da ćete imati muke kad god se pokušate uhvatiti s njim u koštac.</span></b><br />
<br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">U čemu je problem? U preispitivanju. Kad god bih naletela na naredni komentar o "diskutabilnom" (u stvari, otvoreno izraženim komentarima o "pedofilskom") ponašanju gore navedene profesorke, vremenom sam se počela pitati da li je moja percepcija bila pogrešna. Da li sam ja, mada sam igricu igrala u odrasloj dobi, bila skroz imuna na <i>strahote</i> koje su se u njoj pokazale? Jer, tako su ih levičari u komentarima opisivali, kao "strahote iz na sreću završenog doba".</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Je li, zaista?</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Ko je u pravu, u stvari, i ima li ispravnog pogleda uopšte?</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Komentare o dotičnoj profesorki iz igre u Let's play od pre godinu dve na yt, kako rekoh, prvo sam dočekala ko nerazumevanje, onda ko gnev (gnev na sveopšti imbecilizam društva danas - ups, i ova reč, mislim imbecilizam, više nije politički korektna, al me baš zabole neka stvar) i najzad ko sumnju.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Da li je tu <i>bilo</i> nečega što u ono vreme, kad sam ja igrala igricu, nisam ni primećivala ni shvatala? </span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Je li moguće da sa svojih dvadeset i nešto, <i>nisam</i> ni primetila ni shvatila koliko je igrica neprimerena (diskutabilna, pedofilska, štagod)?</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Zar je stvarno moguće da su ljudi koji su igricu pravili bili do te mere perverzni, mizogonisti itd, i namerno gurali neke svoje pedofilske agende u igru - ili pak prosto toliko glupavi da ne razumeju šta rade? </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;">Glupavi ko i ja?</span></b><br />
<br />
<br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Ili je stvar u sledećem: sve može bit predstavljeno ko perverzija, ako stvari posmatrate iz perverznog uma.</span></b><br />
<br />
<br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Kad sam ja igrala igricu, feminazi pokret još nije bio u punoj snazi, a u zemlji Srbiji takoreći nije ni postojao. Srbija je i inače mnooooogo manje politički korektna zemlja nego bi Zapad voleo da vidi, kamoli u 2005-oj. Ono što hoću reći, jeste da <i>u to vreme</i> a igrajući igru, nikakve perverzne ni nakazne motive u igri nisam primetila. Ama baš nikakve. Ponašanje više puta pomenute profesorke iz igre bilo mi je potpuno normalno i nisam na njega trošila ni sekundu dubljeg razmišljanja.</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Danas ispada da sam bila glupava i slepa. Jer nisam primećivala, mada je - mnogim ljudima danas - (čini se) očigledno. </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Ne umem dovoljno vešto objasniti, osim ako bih ovde postavila klip iz igre, i pouzdala se da će svi da ga odgledaju. Jer sama priča već vuče na sumnjivo - mada mi to uopšte nije namera. Ono što bih volela, bilo bi da ljudi sami vide igru (ili bar taj nivo u igri) pa da donesu svoje odluke. Jer ne umem dovoljno dobro objasniti koliko sam bila zapanjena prvi put kad sam čula da neko igru, odnosno nivo, tumači na <i>taj</i> način. Način koji meni, onda, nije bio ni na kraj pameti. </span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">I što sam na nekih pet minuta bila došla u situaciju da se preispitavam. U smislu jesam li bila toliko glupava da ne vidim itd.</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">U principu, ovo je ista stvar ko i s trigerima, a o kojima sam već pisala. Ako vidite na početku nekog filma, knjige, videa itd upozorenje o trigerima, počećete tražiti samo njih, i na njih reagovati. Znam da to nije zvanična nauka, ali maltene sam stoprocentno ubeđena u to. Ljudi paranoični u vezi svega što trenutno nije fensi i in (krajnje leftistička agenda?) biće trigovani u svakom slučaju, jer oni prosto svugde vide trigere, stvari koje nisu politički korektne, koje ih lično vređaju itd. Ljudi koji nisu u tom spektru, <i>a izloženi propagandi trigera</i>, nesvesno će početi obraćati pažnju na njih. Ja sam veoma daleko od ekstremnih feminazista, ali čak sam i ja bila potpala pod tu čin par puta. U smislu da sam, čitajući neku knjigu ili gledajući film, počela obraćati pažnju na sve što se u današnjem svetu smatra politički nekorektnim, opasnim i zabranjenim.</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Napomena za sve ekstremne feminazi/levo orijentisane: pljunite mi pod prozor, jer je to sve što ste postigli - postala sam svesna šta <i>vas vređa</i> - ne mene. Tako da u praksi niste postigli ništa. </span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Jeste, dobili ste svojih pet minuta mog preispitivanja. Postigli ste da na pet minuta posumnjam u sopstvenu glavu na ramenima, i na tome vam svaka čast. Ali, onda sam se setila <i>agende.</i></span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Čak i ako su neki pećinski ljudi (muškarci?) u 2005-oj imali mužjačko-patrijarhalne<i> </i>agende po kojima su pravili svoje knjige, filmove, igrice - šta je s vama <i>danas?</i> Ako je u 2005-oj perverzija bila da imaginarna profesorka u imaginarnoj igrici iskaže ljudskost - pa <i>čak</i> i ako je u tome preterala - šta i koliko imamo reći za danas o perverzijama? Nije li podjednako politički nekorektno poturati deci u igrice likove koji su multisexualni i sve ostalo multi, s ciljem da se postigne određena agenda? Ok, reći ćemo, zbogradi radnje, kako su kreatori igara iz 2005-e imali svoje agende. Ali, i <i>vi</i> imate agendu danas, i ja se izvinjavam, ali mnoge od njih su takođe opasne - ako ni zbog čeg drugog, onda poturajući deci - prvima izloženim zarazom igrica - <i>svoje</i> sopstvene agende. </span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Smejala se sova senici.</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Ovo su igre priljavije nego ih možete naći na netu u slobodnoj prodaji i namerene širokim narodnim masama. Jer se igraju vašim <i>umom.</i> Današnja je politički korektna agenda sveopšte prisutna, i vi, ma koliko mislili da ste otporni, u nekom ćete momentu potpasti pod nju, bar na kratko. U nekom ćete trenutku početi da se pitate, čekaj, dal sam ja stvarno tolika budala da nisam uviđao <i>to?</i></span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Po mojem mišljenju, niste. Po mojem mišljenju, trigeri i politička korektnost su <i>upravo</i> ono što normalnog čoveka tera da počne da se preispituje i dovodi u pitanje sopstvenu ljudskost, karakter i sexualnost. Mada <i>ne</i> pre nego mu se (trigerima i glasovima po medijima i netu) uprlo prstom. U smislu, <i>vidi ovo! Moraš da obratiš pažnju na ovo! Ovo ima dublje značenje! Ovo je artefakt iz pećinskih patrijarhalnih belih muških vremena, i na to moraš obratiti specijalnu pažnju! Jer ako to ne uradiš, onda si socijalni otpadnik: rasista, mizogonista, silovatelj, privilegovano govno, beli gonič robova, batinaš žena i sitne dečice, promovitelj ženske nedostojnosti, muške superiornosti, pedofil koji potura svoje fantazije u dečje igrice - jednom rečju, umri.</i></span></b><br />
<br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Posle nekoliko napola odgledanih Let's play klipova (napola, zato što, kao što sam navela u početku, ima i drugih razloga što sam ih mrzela) mogu reći jedino: ne.</span></b><br />
<br />
<br />
<b><span style="font-size: large;"><i> </i></span></b><br />
<b><span style="font-size: large;">Niste uspeli.</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">I, sledeći put, uposlite neke normalne ljude (žene), neke koje će umeti igrati jebene igrice, ne cičati bespotrebno, ne blebetati o političkoj korektnosti tokom dijaloga u igri (i posle se čuditi i bečiti kako ne mogu igru da pređu - jer su tokom blebetanja propustile najbitnije informacije da igru završe, a ovde se zovu "gejmerima" (i, što je najžalosnije, imaju na stotine hiljada pratilaca po yt - žena i muških uvlakača kojima je svaki drugi komentar u smislu kako im se dive, kako su kraljice, kako super rade tu glupavu mušku stvar, igrice) - i uopšte šta je s tim ženskim neobraćanjem pažnje na date informacije, i kuku lele posle kad problem nisu u stanju da reše???</span></b><br />
<br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Provela sam nekih pola sata s guskom koja je u <i>stealth</i> igrici trčala i jurila oko ko ko retardirana, propuštajući svaku iole bitnu informaciju usled tolike žurbe i usled <i>konstantnog</i> brbljanja kako "ovaj ovde lik izgleda ko tipični mizogonista" (ne da JESTE, jer se nije zadržala dovoljno da na lik obrati pažnju, već JESTE po njenoj slobodnoj proceni na osnovu izgleda, valjda?), treskala po glavi i probadala bodežom svakog na kog naiđe (i imala "muda" da se tokom iste igre žali na nepotrebno nasilje - jebote!!! ja sam istu igru prošla bez kapi krvi i ŽENSKO sam!!!) - gledajući je kako se batrga i nema pojma šta treba da radi, ponajmanje <i>kako</i> - i onda sam rekla: dosta.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Pa sam otišla na neku drugu likušu. Pa doživela isto. </span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Pa sam prešla na neku treću (u tom momentu me je već počelo zanimati postoji li tu neko pravilo, ili sam nasumice natrčala na dvoje najnesposobnijih i najglupljih gejmera na netu). </span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Najboljeg <i>ženskog</i> gejmera kojeg sam videla u igricama koje me zanimaju, videla sam iz klipova starih nekih deset godina. Možda bi se trebali zapitat oko toga.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">I oko ostalih stvari. </span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Ali u ovom trenutku u vremenu, jedino što vas molim jeste ne da odustajete od vaše "prosvećenosti" i političke korektnosti - molim vas samo, ako ikako može, da budete <i>tiše</i> tokom Let's play-a. Cičanje koje mi vadi iz živih polu mrtve zvučnike nije nešto što želim da čujem, što iko iole razuman želi da čuje - ko ni propovedi o političkoj korektnosti. To je <i>sve</i> što tražim.</span></b><br />
<br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Tokom jebene igrice. Psycho(naut-i), zaista. </span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">I vi i ja skupa s vama koja sam vas gledala. </span></b><br />
<br />(Un)satisfied Housewifehttp://www.blogger.com/profile/01968825508956992478noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5487748830856109434.post-75231458379662783582020-06-06T05:42:00.000+02:002020-06-06T05:42:36.006+02:00Veštačka inteligencija?<b><span style="font-size: large;">Pre nekako sam (opet) naletela na izjavu koja je izjednačavala inteligenciju i pamet.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Niko se tu neće naći iznenađen, jer masa ljudi uopšte ne vidi da u te dve stvari ima ikakve razlike. Ljudi po difoltu izjednačavaju inteligenciju, intelektualne sposobnosti, i pamet, zdrav razum. Ja ne.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Može zvučati paradoxalno, ali jedna od najglupljih osoba koju sam u životu srela, bio je vanredno inteligentan momak. Bio je dečko koji nas je ostavljao bez daha intelektualnim vratolomijama za koje je bio sposoban, i u isto je vreme bio momak u smislu: ne puštaj ga, molim te, na ulicu - zgaziće ga nešto.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Da odmah objasnim da momak nije "patio" ni od čega što se inače u tu priču ubraja: nije bio emocionalno slep ili naivan na način na koji su to autistični ljudi. Nije bio deficitiran po pitanju socijalnih veština. Imao je krug prijatelja, bio je opšteomiljen u razredu, podjednako je lako (ili teško) sticao nove prijatelje kao i svi mi ostali smrtnici. Bio je u toku sa muzikom, odećom i filmovima u trendu itd.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Moja (tada) najblja drugarica i ja, često smo govorile kako mu ne gine da se žestoko opeče kad odraste i kad ga se dočepa neka gold digger-ka. Imao je sve preduslove za sjajnu karijeru (ubrzo posle završenog prvog razreda gimnazije dobio je stipendiju da nastavi školovanje u USA) i bio specijalno nadaren u poljima koja inače garantuju dobre poslove i velike pare: nauka, računari itd. Lako smo mogle da ga zamislimo kako dopada kandži kakve gadure koja će ga maximalno iskoristiti, napraviti budalom i pri tom od njegovih para plaćati Rolexe tamo nekim "učiteljima skijanja/golfa/tenisa", odnosno žigolima. </span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Postoje muškarci koje takve žene prepoznaju za ono što jesu posle mesec dana. Postoje muškarci koje ih prepoznaju na prvi pogled. Bilo nam je jasno da će i našem školskom jednom - ukoliko se u takvoj situaciji nađe, a što smo verovale da je neizbežno - jednom doći iz dupeta u glavu (ponavljam, momak nije bio ni autističan nit patio od bilo kojeg drugog deficita koji bi ga učinili pogodnim za celoživotno iskorištavanje), ali i da će to biti tamo negde posle deset godina. Isto nam je tako bilo jasno da će u životu posuditi mnoge pare koje mu nikad neće biti vraćene i smatrati za prijatne i iskrene ljude koji će mu se istovremeno smejati iza leđa.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Kako se nije činilo (još jednom) da postoje ikakvi fiziološki uzroci za bilo šta od toga, ostalo je pitanje koji postoje.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Danas mislim da se radilo o zaštićenosti u kojoj je odrastao. Roditelji su mu bili visoki intelektualci, univerzitetski profesori, kretali su se samo među ljudima sličnim sebi i živeli u nekoj vrsti socijalne distance, poput kakve vrste aristokratije onomad, koja uživa u svim prednostima svojeg obrazovanja, lepih umetnosti, dobrih knjiga i dobrih razgovora s ljudima nalik sebi - dok u isto vreme nema ni pojma kako živi neki tamo običan paor.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Naš školski je bio kao sretno prase, u smislu da je odrastao u okruženju koje ga prosto nije pripremilo za postojanje životnih gadosti: nekulture, ignorancije i kvarnih ljudi. To nije značilo da je on bio <i>umno</i> nesposoban da pojmi da takve stvari egzistiraju: to je samo značilo da ih nikad nije uživo sreo niti umeo s njima da se nosi. </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Ako ništa, bar dok se prvi put žestoko ne opeče.</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;"><i>Naravno</i> da postoji razlika između inteligencije i (životne) pameti. I vi sami ste sigurno bar jednom sreli izuzetno inteligentne ljude koji su u privatnom životu (ili životu uopšte) bili kao telad, dobri i naivni. Možda su u glavi mogli da vade deseto korenje iz čega hoćete, ali ih je na ulici bio u stanju preveslati svaki slatkorečivi gad. Sigurna sam da profesionalci imaju neke fensi nazive za te stvari, ne mislim da to zovu glupošću, ali svakako ne zovu ni pameću i svakako se slažu da inteligencija, intelektualne sposobnosti, ne moraju ili čak i nemaju veze s istima.</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">I dalje mislim da je kod mojeg školskog odgovor bio odrastanje u određenim okolnostima, ali ne tvrdim da je to univerzalni odgovor. Ima i visoko inteligentnih a svim mastima premazanih ljudi takođe, ali ne pričam sad o njima. Koji su razlozi da inteligentna deca prolaze loše kad se puste u rl? Može li se to sprečiti i treba li uopšte. Sigurna sam da bi pametni a dobronamerni ljudi mogli promeniti svet, ali nisam sigurna da bi im <i>svet </i>to dozvolio. Nisam sigurna da svet funkcioniše na taj način. </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Nekako ispada da se glupost i pokvarenjaštvo po difoltu izbore za vladarsku stolicu nad inteligentnijima i boljima, i pitam se govori li to više o gluposti i pokvarenjaštvu ili o društvu u celini. Možda su inteligentni ljudi incident a ne pravilo, i možda masa upravo voli da ju vode skotovi, jer ni sama nije mnogo pametna a ni moralna. U smislu svaki narod vlast kakvu zaslužuje i tako dalje.</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Ili svaka masa društvene norme i vrednosti kakve zaslužuje. Što će reći da smo, kao vrsta, zapravo gomila ignoranata, pokvarenjaka i nepismenih budala. I kao takvi ćemo i proći. </span></b>(Un)satisfied Housewifehttp://www.blogger.com/profile/01968825508956992478noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5487748830856109434.post-38574483892332784252020-06-02T12:32:00.000+02:002020-06-02T12:32:12.333+02:00Ne Tako Mali osvrt na (tradicionalne) vrednosti<b><span style="font-size: large;">I ovde i po drugim sam mestima otvoreno govorila da sam tradicionalna. Ono što nisam sigurna, jeste da li je iko zaista razumeo šta time mislim. (Sličan problem imam i kad kažem "normalno" odnosno "ludo", jer za mene te reči imaju drukčiji smisao nego se mainstream uzima.) </span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Kad kažem da sam tradicionalna, to ne znači da sam oduševljeni član kakvog KUD-a. To ne znači da sam religiozna, da idem da protestiram u podršku obiteljskih vrednosti ili da mislim kako tetoviranje (ko i pedere) treba zabraniti. To ni u kojem smislu ne znači da smatram kako žena treba prati noge mužu kad se vrati s posla (i onda ih obrisati sopstvenom kosom, valjda?) ponajmanje da bi (ista) trebala ćutati ako je (isti) bije jer razvod nije bogougodan ko ni abortus ili kako već mulci o tome govore. Uopšte ne smatram da žena nema pravo na svoju ličnost (čak štaviše!) niti da svoje mišljenje nema pravo sasuti u lice kome i kako nalazi za podobno. Ne smatram da žena ne treba da radi jer joj je jedini posao kuhinja i štancanje sitne dečice. Jednom rečju, bukvalno <i>sve</i> ono što po difoltu pomislite kad čujete da neko kaže da je tradicionalan - ne, ja nisam <i>to.</i></span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Kad se najdalje protegnem, mogla bih reći da sam agnostik, mada imam sva obeležja ateiste. Crkva je za mene korporacija čiji je jedini i krajnji cilj profit taman ko i Coca Coli. Ja tu ne vidim nikakvu razliku, osim u načinima. Moj je privatni život takav da se ni pod razno, čak i da se iz petnih žila potrudite, ne bi mogao nazvati tradicionalnim. Zapravo je takav da bi me svaki klasični tradicionalni mulac obesio pored onog pedera - u njegovim očima oboje smo podjednako grešni, nečasni, perverzni ili šta god. Iskreno verujem da svako ima pravo upražnjavati život kakav odabere, pod uslovom da usled toga niko ne trpi - ali mislim <i>bukvalno</i> da ne trpi. Povređena osećanja i povređena sujeta i slične gluposti se ne ubrajaju u tu priču. Da parafraziram Lepa sela, ekstremno sam netolerantna na ljude koji zabadaju nos u tuđe privatne stvari i usled njih sude i osuđuju. </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><i> </i></span></b><br />
<span style="font-size: large;"><b>Itd, itd.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Onda, pitaćete, a šta je to koji moj što <i>ti</i> podrazumevaš pod tradicionalno??</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>I, zašto govoriš da to jesi?</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Mislim da je ovo najjednostavniji odgovor: ja sam tradicionalna kad se stavim pored jedne tipične feministkinje treće ili koja sad već beše generacija. Tradicionalna sam u odnosu na ekstremne levičare.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Ja sam zagovornik smrtne kazne za proverene i dokazane teške zločince (serijske ubice, kanibale, pedofile itd). Apsolutno sam protiv toga da se deca sexualizuju i da im se dozvoljava da menjaju pol u petoj godini života. Štaviše, smatram da bi svi uključeni u takvo jedno (zlo)delo trebali biti procesuirani i pozatvarani. Verujem u biološke, naučno dokazane razlike između muškaraca i žena. Naprimer, verujem da su muškarci fizički jači i da im je mozak kalibrisan drukče od ženskog. Verujem da bi se te razlike trebale poštovati, ceniti i uzeti u obzir prilikom svake sociološke diskusije. <i>Ne </i>verujem da je pol društveni konstrukt, niti da je to opravdanje za postojanje tri miliona rodova, polova, itd. <i>Ne</i> smatram da bi ljudima trebalo biti zakonom dozvoljeno da se u matične knjige upisuju ko transformersi, jednorozi, zmajevi, klingonci itd. Po meni, ako čovek <i>zaista,</i> iskreno veruje da je pas ili mačka, isti ima mentalni problem koji treba tako i tretirati - <i>ne</i> mislim kako je "otkrio svoje pravo ja" i svakako mu se neću pridružiti u njegovoj deluziji da zapravo ima krila koja su, eto, slučajno nevidljiva. Oni koji takve stvari o sebi tvrde prosto da bi bili fensi, su budale i na njih neću trošiti daljih reči.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Smatram da je sexualno opredeljenje intimna čovekova stvar i da bi trebala ostati intimna. To <i>ne</i> znači da verujem kako se homosexualni parovi na ulici ne bi trebali držati za ruke niti da država, bog ili ma ko ima prava da im zabrani da žive zajedno. Ono <i>što</i> smatram, jeste da su parade u San Francisku, s golim ljudima, ljudima s brnjicom koje njihovi Domovi (i Domine) vode na povocu, pretile lezbejke golih sisa i dupeta i matori muškarci u pelenama i s cuclom - degutantni za videti na ulici, naročito ako u publici ima dece (a ima). </b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Da ponovim, još jednom: <i>apsolutno</i> nemam ništa protiv ljudi (odraslih i mentalno zdravih i zrelih) koji lično upražnjavaju kakav god sexualni fetiš odaberu - pod uslovom da to isključuje decu i životinje, ali odrasli i mentalno zdravi ljudi to ionako neće raditi. Uvek mi je smešno (i često iritantno) kad se ljudi zgražaju jer je neko pripadnik BDSM zajednice, naprimer. Nije mi jasan mentalni proces koji te tera da osuđuješ ljude prosto zato što se lože na nešto što je tebi degutantno. Tvoja lična sablažnjenost i uvreda <i>nisu</i> validan argument. Ima stotine stvari koje ja u sexu nalazim degutantnim, pa mi ne pada na um da palim krstove pred tuđim kućama i pozivam na linč svih onih koji iste upražnjavaju. To što ljudi rade u svojim spavaćim sobama <i>nije moja stvar.</i> Isto kao što nije ničija stvar šta <i>ja</i> radim u svojoj spavaćoj sobi. To je prosto pitanje ličnog odgoja, ne gurati nos u stvari koje te se ne tiču. </b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Neverovatno koliko je malo ljudi s osnovnim kućnim odgojem.</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Međutim, a moram i to da ponovim, pitanje je i kućnog odgoja takve stvari zadržati u svoja četiri zida. Ne njima paradirati u javnosti. Ne, nije stvar u veri i moralu - stvar je u ružnoći i vulgarnosti. Ne želim da svedočim ničijem životu u jednoj toliko privatnoj meri. I svakako smatram da dete od pet godina nema potrebe da u vrtiću uči koje sve vrste sexualnih fetiša postoje. Ne vidim nikakvu logiku ni svrsishodnost učiti decu tako šta. Ljudi koji se lože na bol shvatiće da se lože na bol bez da ih se tome podučava u predškolskom uzrastu, ič se ne sekirajte. Da je drukče, onda ne bi viktorijanski London imao onoliko SM klubova - u jednoj eri čuvenoj po svom puritanizmu i apsolutnoj zabrani pominjanja, kamoli prikazivanja, makar i nagoveštaja bilo kakve sexualnosti u javnosti. Kako su Viktorijanci znali za SM, i da se lože na isti, kad ih niko nije učio tome u školi, hm? Po logici današnjih boraca za ljudska prava, pa, ne bi trebalo da su znali. Ali oni opet <i>jesu.</i> </b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Sledeći extremno leftistički argument, molim.</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Rekla bih: apsolutni nonsens, da ta stvar nije potencijalno još i opasna. Deca se zovu deca s razlogom, i ne, ne zato što je tamo neka tajna grupa belih patrijarhalnih muškaraca u pećini pod bakljama donela zakon o tome. Deca su deca jer su nezrela, jer nemaju moć da percipiraju svet pravilno i jer su izuzetno sugestibilna. Deca veruju u Deda Mraza samo zato što su im roditelji rekli da on postoji. Da li me razumete? Deca ne traže logičan i racionalan razlog i odgovor, i prihvatiće maltene sve što im kažete da je tačno i ispravno. </b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Ne možete ići po vrtićima i govoriti deci da je SM (naprimer) opšteprihvaćen i uobičajen - bez obzira što <i>jeste (ne</i> opšteprivaćen, ali uobičajen), iz prostog razloga što se nekom petogodišnjaku može učiniti da je to nešto što svak odrastao radi i čini, i da se isto i od njega očekuje. I kad malo poraste, a i dalje verujući u tu mantru - i u isto vreme ne osećajući iskrenu želju da upražnjava <i>to što su ga učili da je norma</i> - pa, postoji verovatnoća da će postati vrlo zbunjen, da ne upotrebim kakvu težu reč. Ekstremisti bi mi sad rekli da onda ne treba decu učiti ni kako su jedino strejt odnosi norma - ali nećete me uhvatiti na tu priču. </b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Ja ne verujem da se decu treba eksplicitno učiti bilo kojoj i kakvoj vrsti sexualnosti. Decu (i to <i>ne</i> petogodišnjake) treba naučiti osnovnoj anatomiji, da ne dožive fras kad dobiju prvu periodu i da razumeju osnove mehanike ljudskog parenja. I to je <i>sve. </i>Ostatak će im se kasti sam kad dozriju do njega. Ne sekirajte se: <i>hoće.</i></b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>O raznovrsnosti ljudskih sexualnih fetiša decu treba učiti isto kao i o raznolikosti ljudskih karaktera: u smislu da je to nešto širokog dijapazona i svačije lično, i da se može osuđivati jedino ako ugrožava druge (ljude i životinje). To je sve što bi deca o toj temi trebala da znaju. Ne da s 10 godina postaju drag queens i da plešu u klubovima za odrasle dok im pedofili ubacuju dolare u gaćice. Šta nije u radu s vama, jebote??</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Sledeći extremno leftistički argument, molim.</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>U stvari ne, ne želim da čujem.</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Elem, tradicionalna sam još i po tome što smatram da bi zdravo društvo trebalo da stremi postojanju u harmoniji. Harmonija ne može postojati ako je na snazi dogma da smo svi apsolutno isti (iz prostog razloga što nismo, neko voli da udara u drombulje, ja naprimer ne) i da svi raspolažemo apsolutno istim karakteristikama (što takođe nije tačno, svi su moji momci imali jednu stvar koju ja nisam). Mišljenja sam da bi zdravo društvo moglo biti jedino ako prepoznamo razlike među nama - <i>ne</i> da pokušavamo da ih eliminišemo - jer je to preduslov da iznađemo načine kako da svako svojom osobenošću bude u stanju da doprinese zajedničkom cilju. Koji je, mislim cilj, zdravo i napredno društvo. Ljudi nisu i nikad nisu ni bili one man show, ni hobotnice, i nisu u stanju ni fizički ni mentalno sve poslove koje zajednica zahteva obavljati sami. Zato smo jebena <i>socijalna</i> bića, a ne pauci. Poslove, obaveze, dužnosti itd bi valjalo rasporediti tako da svako radi ono u čemu je vešt i što mu dobro ide - <i>ne </i>da se ubijamo u nedostižnom i nemogućem cilju da svako od nas bude sposoban za sve i dobar u svemu. Jer to prosto tako ne ide. Inače bi na svetu bilo mnogo više Mozarta (i Hitlera, isto tako). </b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Ako žena želi da ide u vojsku, to je njena stvar, ali ideju da je svaka žena sposobna za vojsku nema smisla propagirati. Jer to prosto nije tačno. Žene u vojsci (ikada) su uvek bile izuzetak, ne pravilo. I nije tačno da se ona maločas pomenuta grupa zakukuljičenih belih patrijarhalnih muškaraca sastaje redovno u pećini i donosi odluke da se žene u 21. veku ne smeju baviti naukom. Uvek je kroz istoriju bilo žena koje su se bavile naukom, a razlog što ih je bilo manje nego mušakaraca na tom polju nije toliko zbog opštemuškog neodobravanja koliko usled drukčih ženskih interesa. </b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Sad će me feministkinje razapeti, pominjući mi sve od spaljivanja veštica do zabrane ženama da idu na univerzitete (i glasaju). Smešno je što će me razapeti bez potrebe<i> - iz dva razloga.</i></b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Prvi je taj što ja <i>smatram</i> da su žene tokom istorije <i>bile</i> osujećene u mnogo stvari, i da, <i>stvarno</i> mislim da su ih osujećivali muškarci (prvenstveno muškarci u Crkvi i uopšte religiozni muškarci). </b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><i> </i></b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b>Drugi je razlog mnogo bitniji, a to je da <i>sam napisala 21. vek.</i></b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Ja, prosto, ne verujem da u 21. veku postoje muške zavere koje drže žene podalje od bilo koje karijere koje bi one poželele. Ne verujem da postoji muška zavera u 21. veku koja ženu plaća manje od muškarca za isti posao, i istu količinu i vrednost obavljenog posla. Ne verujem da je <i>danas</i> ženama zabranjeno da idu na univerzitete i da se bave naukom ako to hoće (bar ne u većini država, što otvara jednu drugu temu kojoj ću se vratiti). Ako je broj žena na prirodnim naukama još uvek premali za feministički rezon, pa, vidite to sa <i>ženama.</i> </b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>I, kad smo već kod spaljivanja veštica, odakle vam pravo da na lomaču srama danas postavljate bilo koju ženu koja <i>ne želi</i> da gradi karijeru, već da bude supruga i majka? Zamena teza? Hipokrizija? A nemojte mi reći da to ne radite. Radite, i te kako. U jednom od prethodnih postova navodila sam direktne citate iz feminističkih knjiga koje bukvalno ukazuju da su te i takve žene od nižeg reda (kao ljudi, šta li?) od onih koje su "prezrele okove braka i bacile se na karijeru".</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b>Sram vas bilo. Borci za ljudska prava? Svi zaslužuju poštovanje? I bejaše, fuj.</b></span><br />
<br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Najposle (a lepo su mi rekli, ako hoćeš da piskaraš, moraš pisati redovno i što kraće, ali jebiga, kod mene uvek nekako ispadne ok hvala i onda po mome), elem, tradicionalna sam jer smatram da postoji raspodela snage, sposobnosti, sklonosti, poslova itd, kao što uvek i jeste. I da je ta raspodela biološki dokaziva, logična i od apsolutne vrednosti. Verujem da bi - ako već mora postojati vojska - u nju trebali ići muškarci, ako ni zbog čeg drugog, onda zato što se ne moraju zajebavati s tamponima i stomačnim bolovima svaki mesec. Malo mi je smešno pretpostaviti da će bitka da se zaustavi dok sve prisutne žene ne trknu do toaleta da zamene uložak. Ko što mi je maltene nemoguće (obzirom da sam žensko) zamisliti ženu koja će tokom bitke ladno ostaviti da joj se sve sliva niz noge. Ako već imaš toliko visok testosteron, preusmeri se na nešto logičnije. Budi policajac. Čuvar u zatvoru. <i>Nešto.</i> </b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b>Ostavi vojsku muškarcima, to je njihov posao.</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Isto tako, ne treba da trpiš da te neka fanatična u svojim knjigama proziva ili ti vrišti u lice na ulici zato što nemaš nikakvu želju da popravljaš kola ili voziš kamion po Aljasci. Jel neko od vas uopšte video kako izgleda voziti kamion na Aljasci? Ostavite muškarcima da se zezaju time - <i>ne</i> zato što sam pogana i mrzim muškarce, već upravo obratno - zato što verujem da oni imaju bolje kalibrisan mozak za te stvari, da su fizički izdržljiviji i u globali drskiji, teže se uspaniče. <i>Isto tako,</i> ne terajte, molim vas, muškarce da se šminkaju (osim ako im to nije lična želja), da se isključivo oni bave bebama i kuvaju dok vi trčite po sastancima i vitlate karijeru, da vas prate u šopingu (mislim da je to jedna od najvećih kazni koju možete udeliti strejt muškarcu) jer to nije dokaz njegove ljubavi, to što ćete ga naterati da umire od dosade pet sati - muškarci umeju da dokažu da vole na mnogo bolje, produktivnije i korisnije načine. </b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Molim vas, ne terajte muškarce da na silu plaču (osim, naravno, ako im se zaista ne plače) jer žene i muškarci plaču na drukče načine, i većina muškaraca <i>zaista nije sklona</i> da plače uz Titanik ko svako prosečno žensko. To što ga Titanik nije u stanju rasplakati ne znači da je "socijalno uslovljen i/ili ne dozvoljava sebi da pokaže emocije jer se plaši podsmeha kako nije dovoljno muško" - ne, većina ih ne plače prosto zato što im romantični filmovi <i>ne</i> izazivaju suze ko ženama.</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Između ostalog, ja sam žensko i <i>mrzim</i> Titanik, i 99 odsto romatičnih filmova koje sam ikad gledala. Ako zaplačem uz njih, to je od muke.</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Ne mislim, uopšte, kako muškarci nisu emotivna bića, niti mislim da su suze sramota za muško čeljade. Ono što mislim je vrlo prosto: molim vas ne pravite od toga <i>moranje</i> i ne učite muškarce kad i kako treba da pokažu emocije. Znaju to oni i sami. Ako mislite da ne znaju, onda niste sreli normalne muškarce, i žao mi vas je - <i>ali</i> vas to ne opravdava.</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Ne terajte dečake da se igraju Barbikama umesto kamionima - i ne terajte devojčice obrnuto. Poslednji put, ostavite decu na miru. </b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>I, kako ovo već odavno zahteva drugi deo, ono što vas molim najlepše, to je da se okanete Amerike i Švedske, i da se pozabavite nekom tamo Saudijskom Arabijom i sličnim. Onim tamo mestima gde očevi ubijaju ćerke ako se usude da izađu iz podruma u kojem ih drže, vezane, i tamo gde pedere bacaju sa vrhova zgrada i odsecaju im glave na direktom tv prenosu. Jer su to ljudi koji imaju <i>stvarne</i> probleme.</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Većina vas je, a da upotrebim vaš sopstveni rečnik, toliko privilegovana da ne vidi dalje od svojih "problema" prvog sveta. Ili, prevedeno na <i>ljudski,</i> toliko ste zaštićeni i dokoni da nemate pojma šta <i>stvarno</i> znači nedostatak ljudskih prava i rodna i sexualna nejednakost. </b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>I, što je najgore, čak i sloboda govora. Koju ste lično odavno zabranili. Dobrodošli u 1984. </b></span>(Un)satisfied Housewifehttp://www.blogger.com/profile/01968825508956992478noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5487748830856109434.post-74971569940837990812020-06-02T10:06:00.001+02:002020-06-02T10:06:53.683+02:00Sitne stvari koje blog znače iliti Uši Cara Trojana<span style="font-size: large;"><b>Prednost pisanja bloga koji niko ne čita i na jeziku koji Veliki Brat ne razume (da, tu ubrajam i Stranku), jeste što raspolažete licencom otvorenog, politički nekorektnog i u mnogo čemu diskutabilnog a <i>javnog</i> govora. </b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Vrlo je malo mesta i prilika danas na kojima vam je to moguće. Facebook će vas banovati, YT vam obrisati komentare... Ali ovo je ovde moja kutija (od) cipela na koju se popnem kad poželim i vičem šta mi volja. </b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Nprimer, pre par meseci sam pisala o svojem iskustvu tokom rada u Hrvatskoj. Pa sam onda pisala o tome zašto smatram da su Američani najveće zlo trenutno na planeti. Pa onda kako sam i zašto izgubila poštovanje (totalno) spram Švedske. Pisala sam o extremnim leftistima. Itd, itd.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Naravno, ne tvrdim da sam kakav novi Če, nit mi je namera započinjati krstaške ratove. Još manje mislim da radim nešto specijalno vredno po ljudski rod u celini, niti da se izlažem bilo kakvim opasnostima. Ima - da, još uvek, čak i danas - hrabrih ljudi koji će svoju kutiju (od) cipela izneti na glavni graski trg i s nje vikati najglasnije moguće, rizikujući karijeru, ugled, slobodu a negde čak i život. <i>To</i> su ljudi koji zaslužuju poštovanje i podršku (ako imate iole mozga), ne ja koja ovde pričam zidovima. Ja sam potpuno svesna da pričam zidovima. I to nije naravoučenije. Šta jeste?</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Naravoučenije je ispričano odavno, u dve bajke. Jedna je Carevo novo odelo - što verujem da nema potrebe detaljnije elaborirati. </b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Druga je još i bitnija za ono što pokušavam objasniti, a radi se o onom brici koji je iskopao rupu u planini i u nju izgovorio zabranjene reči. </b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Naravoučenije je da postoje stvari koje čovek mora izgovoriti pa makar i u rupu u planini. Ili zidovima. Jer je teret prisilnog ćutanja naprosto - pretežak. </b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Mislim, čak i ovca ponekad probleji. </b></span>(Un)satisfied Housewifehttp://www.blogger.com/profile/01968825508956992478noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5487748830856109434.post-65938289403769235532020-04-13T10:46:00.000+02:002020-04-13T10:48:07.093+02:00Život u doba Crne Smrti<span style="font-size: large;"><b>Ovaj sam vikend, odbijajući i dalje da gledam rts, i inforišući se jedino putem neta - i to striktno samo o eventualnom policijskom času - ostala bez cigara. I hleba. Ja sam stratsveni pušač, i hleb me ne sekira - nedostatak cigara i te kako. Mea culpa. Ne krivim nikoga, čak ni sebe što i dalje odbijam gledati rts, pink i ostala sranja. Uostalom, podatke o policijskom času možete dobiti i bez da se izlažete mentalnoj bolesti kao što je rts. </b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Elem, u bez-cigaretnom bunilu od 60 sati, našla sam se u vrtlogu opskurnih yt dokumentaraca, pa tako i na jednom o diktaturi u Turkmenistanu. (Čudni su putevi korone). Nije provereno, i ne znam jel je tačno (nemam konkretne dokaze), ali tamo su se javljali ljudi iz pomenute države govoreći kako je u istoj zabranjeno nositi maske pod pretnjom hapšenja. Diktature očito ne uzimaju pandemiju ozbiljno.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Ili?</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Neću sad zaverenički teoretisati. Dovoljno je reći da imam svoje mišljenje o koroni, i o posledicama koje je uzrokovala. Retko kad sam dosad grešila kad se ticalo trenutnih dešavanja širom planete, tako da verujem da sam i ovaj put bar donekle u pravu - i što će se sve obelodaniti jednom - ali da glasno kažem? Možete da mi pljunete pod prozor. </b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Ono što ĆU reći, jeste da me nervira što se o koroni na sva zvona govorilo kao o novoj Crnoj Smrti. Kuga je, koliko nas je istorija naučila, bila takoreći 100 procentno smrtna, bez obzira kojoj kategoriji stanovništva pripadate - dete, starac, njoj nebitno. Ni ne znam koliki je postotak onih koji su je preživeli, mislim da je bilo slučajeva, ali toliko malo da se gube u maglama procena. Više je bilo onih koji su, iz ko zna kojih razloga, ostali na nju imuni - međutim, poenta je što to "više" u doba kuge znači onu polovinu Evrope koja NIJE umrla, a što bi, da nije žalosno, bilo smešno. Mislim, upoređivati je s koronom. </b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Kuga je u evropskoj svesti ostala urezana kao najgora pošast ikada (uključujući i oba svetska rata, pa i sve ostale ratove koji su se ikada vodili na ovom turbulentnom starom kontinentu), da je čak i danas dovoljno reći "ovo je nova kuga" pa da se svakom Evropljaninu noge odseku. S druge strane, ako podaci govore drugačiju priču - koliko je argumentovano i odgovorno govoriti (štaviše, zvanično izjavljivati) takve i slične gadosti?</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Ne mislim da su svi trebali uzet da slede primer Turkmenistana, koji ni inače nije država-primer, niti mi je želja podcenjivati zarazu. Ono što me zanima, jeste kako se od kuge, koja je desetkovala Evropu, i kojoj su podlegali svi bez obzira na godine ili zdravstveno stanje, došlo do zaraze koja prvenstveno ugrožava starije i ljude ionako oslabljenog imunog sistema, usled bolesti od kojih su patili i PRE nego je korona izbila? Nadigla se čitava galama oko onog mladića koji je umro od korone, dok se nije sazanalo da je nesretnik imao leukemiju. Decenijama se zna da HIV pozitivni ljudi umiru od najobičnije prehlade - ne zato što je prehlada inače smrtonosna za sve i svakoga, već zato što HIV napada imuni sistem, i ljudi koji su pozitivni mogu umreti maltene od ma čega - čak i od stvari koje na zdrave ljude ne ostavljaju nikakve posledice. </b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Osim toga, kako se došlo od "nove kuge" do (izjava zvaničnika) izjave obolelima od korone "strpite se dve nedelje dok vas ne prođe"? Koliko sam upoznata, kuga nije "prolazila" za dve nedelje, nit je od kuge obolelima išta pomagalo da se "strpe". U jednom od tzv. korona centara pre neki se dan slavilo uz pivo i sinana sakića. Nisam znala da pivo i sinan sakić leče od korone. Opet, kažem, sto posto sam sigurna da ni pivo ni sinan ne bi pomogli nikome bolesnom od kuge. </b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Napominjem da NE govorim o ljudima koji su zaista životno ugroženi od korone, ili onima koji su od nje umrli. Govorim o tome da mi nije jasno kakvi su to ljudi zaraženi koronom koji su u stanju da se napiju uz sinana, i još imaju dodatne snage da se snimaju i sve postave na socijalne mreže? Nešto sumnjam da zaista bolesnim ljudima bilo šta od toga pada na pamet, kao što sumnjam da bi i onima bolesnim od kuge tako nešto bilo i na kraj pameti, da su nešto imali sinana i socijalne mreže.</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Danas je zabranjeno i zatvorom kažnjivo širiti paniku. Slažem se. Poslednje što treba paranoičnim ljudima godinama zablesavljenim zvaničnom tv, jeste dodatno dizanje panike. Samo nam još panika treba pa da budemo ko Američani koji su prvaci sveta u paranoji. Ali, čemu onda izjave zvaničnika o novoj kugi? Ili se to ne računa u širenje panike - i ako se ne računa, kako se ne računa? Po kojoj logici? Ako kažete ljudima: ovo je nova kuga, prosečan čovek odmah zamišlja jedno 4 miliona mrtvih u Srbiji, i da će sto posto umreti ako oboli. Sasvim sigurno ne misli da će ga ikakve maske i policijski časovi spasti, A kamoli da misli kako će biti izlečen posle dve nedelje, ili da će tokom karantina u jednom od centara napravljenim specijalno za obolele, piti ladno pivo i pevati u z sinana. Čovek kojem kažete "kuga" veruje da će biti mrtav za koju nedelju takoreći ma šta uradio da spreči smrt.</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Jer, tako su ljudi prolazili u doba STVARNE kuge.</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Ponavljam, po zadnji put, Turkmenistan, daleko ti lepa kuća. S druge strane, kažem i: širenje panike, daleko ti lepa kuća. Ovaj je narod već ionako dovoljno traumatizovan, dovoljno zablesavljen i dovoljno ispranog mozga. Poverovaće u šta god, ako je dovoljno paranoidno, pa tako i u novu kugu. I mnogima nema veze što bi - da se ZAISTA radi o novoj kugi - mrtvi verovatno ležali po ulicama. Ali bukvalno - jer, TAKO je bilo za vreme originalne kuge. Ljudima je dovoljno da čuju "kuga", i nakon toga više ništa ne dovode u pitanje, gutaju sve što im se servira. Postupiće kako mu se god kaže, uradiće šta god mu se naloži, VEROVAĆE šta god. </b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>I kome god.</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Inače, naziv tog dokumentarca o Turkmenistanu bio je: Poslednja diktatura u Evropi.</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Poslednja, zaista? </b></span>(Un)satisfied Housewifehttp://www.blogger.com/profile/01968825508956992478noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5487748830856109434.post-60875187453122086642020-03-01T12:00:00.003+01:002020-03-01T12:00:56.764+01:00Starija i od ameba, a nije Srpkinja<b><span style="font-size: large;">Da se marketinše agencije, kao i brendovi koji su im klijenti, oslanjaju o moje mišljenje, odavno bi propale. Propaganda ne samo da se ne prima na mene, već je i kontraproduktivna. Kad me neko udara čekićem po glavi moj je prvi (i zadnji) impuls da mu isti taj čekić zabijem tamo gde sunce ne sija. Što mi više neko drži pridike i slovo božije, ja se sve jače gnušam ideje, dok najposle (ako je propaganda naročito istrajna i sveopšte prisutna) ne počnem da je mrzim.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Ne, ne pričam o reklamama, zapravo. </span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Ili, možda pričam. Nek pametniji zaključe.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Iz razloga što sam cinik i pesimista (i ko zna još koliko drugih razloga koji su ostali zakopani tamo negde u beleškama mojeg zadnjeg psihoterapeuta, a koje mi nikad nije stigao predočiti), veoma retko trošim vreme govoreći o stvarima koje su mi drage. Stvari koje su mi drage upražnjavam, i ako ih i bistrim, to je uglavnom u samoći sopstvene glave. Glasna sam poglavito po pitanju onoga što me nervira, što smatram glupavim i pogubnim, ili što sasvim konkretno mrzim.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Moj zadnji <i>šrink</i> verovatno je imao posebnu klasifikaciju za mene, i slutim da mi se ne bi dopala. Srećom, nikad nije stigao da mi je predoči.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Don Kihot sindrom, ili nešto tome podobno, obzirom da po pravilu vodim rat s vetrenjačama.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Tražeći šta bih mogla čitati, upustila sam se (opet) u pretraživanje Goodreads-a, i to ne iz razloga koji bi vam prvi pali na pamet. Već sam pisala ovde šta mislim o kritici i koliko me malo dotiče, ali review-i su još jedno sto stepenica naniže (uglavnom u paklu). Ne pregledam GR da bih odabrala knjigu po tome šta je koji kritičar rekao (tamo ih ionako nema) ponajmanje po tome kako se ista ranguje. Na GR sam jer me zanima o čemu se u delu radi, uopšteno, kako ne bih gubila vreme na stvari koje me ne zanimaju. Čitam revizije knjiga da bih videla kako su napisane, jer postoje stvari koje će me odbiti od svake <i>čak </i>i ako mi se radnja učini ok. Naprimer, ako u recenziji vidim da se pominje preterano korištenje tinejdžerskog slenga ili <i>artizma </i>(to se vrlo lako sazna, većina recenzija navodi direktne citate), najverovatnije se neću zamajavati (zlo)delom. Ima tu i tamo razumnih ljudi na GR, pa u svojim review-ima navode takve i slične stvari. To je uglavnom razlog zašto se uopšte zlopatim po sajtu. </span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Međutim, ne možete - i pri tom mislim, <i>apsolutno ne možete</i> - boraviti tamo pa da vas stvar najposle ne iznervira. </span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Ja nisam literarni čistunac, i u životu sam čitala (i čitaću) i klasike i vikend ljubiće. U principu ne verujem u "iskustvo radi iskustva", ali ne i kad se tiče knjiga. Kad se radi u literaturi, moj stomak je svežder i može da vari kamenje. Izuzimam modernu umetnost i <i>artizam </i>(što je u mojoj glavi skoro jedno pa isto) jer to zaista ne trpim. Ali mimo toga, stvarno sam veoma liberalna. </span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Možda jedino polje na kojem sam liberalna.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Neću sad o trigerima, "upozorenjima" kojima je namena (?) da poštede svakoga od liberala do epileptičara. Mrzim triger upozorenja, i žalim za danima moje gimnazije kad ste knjige uzimali na vlastitu odgovornost, i ni jednoj u predgovoru nije pisalo kako ista sadrži "nedolični govor, sexizam, rasizam, šovinizam, gole ženske sise i svaki drugi -izam, i usput može da izazove cunamije i raspad civilizacije". Po mojem mišljenju - a što je direktno povezano s propagandom (agende) - kad ljudima u startu ukažete <i>šta će ih sve u određenoj knjizi uvrediti</i>, oni labilniji među nama (što će reći: većina) obratiće pažnju samo na takve stvari i ni na šta drugo. To vam je kao onaj znak na klupi u parku: "Ne diraj, sveže ofarbano". 99 posto ljudi <i>će pipnuti</i> prosto zato što piše: nemoj. Ljudi su takvi. Ako u predgovoru knjige piše: ne čitaj, ako te vređa sexizam, rasizam, IZAM", ljudi koje to ZAISTA vređa (mada da me ubijete nikad neću razumeti zašto) uzeće da čitaju BAŠ zato što ste ih prethodno upozorili da to ne rade.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Ceo taj sistem trigera je jedna kompletna budalaština. Ali pa šta danas nije?</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Ne, zapravo ne pričam o trigerima. Oni me previše nerviraju da bih danas o njima. Pričam o onim knjigama (neverovatno retkim, maltene nepostojećim danas) koje ih nemaju, iz razloga što su pisac i izdavači mislili da je stvar previše nevina (?) da bi bila u stanju uvrediti ma koga. Idioti. </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Nije mi jasno kako se takve knjige i dan danas uspeju provući bez da su odgovorni ljudi razumeli da trigeri, kao prvo, moraju postojati, i kao drugo, čak i ako postoje, <i>svejedno će uspeti da uvrede mnoge</i>. </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Po mojem skromnom mišljenju, BAŠ zato će uspeti da uvrede mnoge, ali ne bih da vređam prosečni leftistički, politički korektan mozak insinuacijom kako ga NIŠTA neće biti u stanju uvrediti.</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Jer, naravno da hoće. Nema šanse da neće. </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Borba s vetrenjačama, još neko?</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Kako god, tu i tamo (još i danas!) natrčite na knjige koje nemaju navedene trigere. Da me stvar ne nervira toliko, mogla bi se od srca smejati. Međutim, meni ništa u današnjem ultra naprednom, politički korektnom svetu nije smešno, ponajmanje politička korektnost po sebi. Jer, bez obzira što ste pročitali o kakvoj se knjizi radi, i što vam ista deluje dovoljno bezbedna (?) da je čitate 5-ogodišnjacima (sve ovo o bezbednosti uzimajte vrlo labavo kad ja to pišem, jer ne verujem u instituciju "bezbednih" i "nebezbednih" knjiga, verujem samo u knjige za decu i odrasle - I TO u smislu kako dečiji mozak nije u stanju razumeti knjige za odrasle, ŠTO JE SVE ŠTO O TOME MISLIM), elem, čini se da je danas na svetu najviše detinjih mozgova. Jer skoro ništa napisano nije "bezbedno" za mlađe od 100 godina. I čak i ako pisac misli da jeste, debelo se zajebao.</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Uvek je bilo knjiga koje su mogle uvrediti ma koga. Uvek možete uvrediti nekoga čak i ako ste svetac i krila vam niču iz ramena. Ljudi su uvredljiva bića. Zadovoljiti ceo svet, mislim da je Nušić dovoljno jasno pisao o tome. Međutim, postoji način da "uvredite" ljude prosto zato ŠTO su ljudi, i ništa pametnije od njih i ne možete očekivati, i postoji današnji svet koji će se uvrediti zbog načina na koji <i>dišete.</i> Naime, postoje zagovornici političke korektnosti koja je, po svemu sudeći, starija i od ameba, jer se - očito - i na amebe treba odnositi. O čemu pričam, zapravo?</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Prilikom pretraživanja GR-a naletela sam na neku Sci-fi ili kako god stvar u kojoj je glavni (muški) lik pećinski čovek. Zvuči dovoljno debilno da ne namrevam da čitam, mada knjiga ima visoku ocenu ali već sam rekla da me ocene tamo ne zanimaju. Ono što je (nažalost) izazvalo moju pažnju, i što je razlog iz kojeg pišem ovo, jeste količina recenzija koje su se našle "uvređene" - jer se pećinski čovek (muškarac, moram naglasiti, bitno je zbog fabule radnje) ponaša, pa, kao <i>pećinski čovek.</i> </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">"Kad je zatekao glavnu junakinju u rupi (moja opaska: ne pitajte kakvoj rupi, totalno je nebitno), nije je pitao za <i>dopuštenje</i> da je izvuče i odnese u pećinu (moja opaska: m.o: mada je bila povređena". To me podseti na onu luđakinju čiji me je klip na yt pre nekako toliko razbesneo da sam (još jednom) htela gurnuti moj jadni, danas jedva dišući laptop na zemlju. Pričam o onoj retardiranoj koja je blebetala o tome kako ju je neki tip spasao davljenja (i sigurne smrti), ali kojeg namerava da tuži za <i>silovanje jer tokom spašavanja nije tražio njenu dozvolu da je dodirne.</i> </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Ne razumem kako nekog možeš spasti od davljenja tako da ga ne dodirneš - ali ne! E nećete me vala uvući u takvu jednu raspravu bez mozga. NEĆETE.</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Iskreno se nadam da je klip zajebancija, mada me danas više ništa nije u stanju začuditi, i tako me isto ne bi čudilo da je retardirana idiotkinja ZAISTA mislila sve neverovatne imbecilnosti koje je na klipu govorila. Odavno sam izgubila nadu za ljudsku vrstu. Što je još jedna divna stvar kojoj me je besomučna feminaci propaganda naučila. </span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Ostaviću retardiranu u nadi da će koliko sutra ponovo dopasti kakve smrtne opasnosti, i da je niko neće spasti pritom - prvo, obzirom da, u nesvesti, nije u stanju dati svoj pristanak za spašavanje, i kao drugo - i mnogo bitnije - obzirom da se takve anomalije kao što je njena trebaju ukloniti iz ljudske vrste, kako se ne bi dalje razmnožavale.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Uh. </span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Fabula radnje, da. Da se vratimo na fabulu radnje. </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<span style="font-size: large;"><b>Dakle, ljude (žene?) je u knjizi o pećinskom čoveku vređalo jer se ponaša i mislio kao - pećinski čovek. "Nije tražio dopuštenje od junakinje da je dodirne". "On hoće da spava s njom a nije ju pitao šta ona o tome misli". "On kroz celu knjigu razmišlja kako želi da je zaštiti, nahrani i pari se s njom, a uopšte nije ni pomislio da traži njenu saglasnost i dozvolu". "Tačno, nije je silovao, i povukao se kad je ona izrazila negodovanje zbog toga što ju je dodirnuo, ali on se svejedno nije potrudio da pogleda stvari iz njenog ugla, nije shvatao zašto se ona opire, on je jedan sexistički, šovinistički pećinski (muškarac) čovek". "On nikad nije ni pomislio da ona možda neće njegovu zaštitu, niti da se pari s njim (m.o: valjda zato što povređena žena u kamenom ili kojem već dobu sve može sama?)". Itd, itd. I moja omiljena:</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>"Ova knjiga unazađuje feminizam za vekove, i vređa sve što su feministkinje dosad postigle".</b></span><br />
<br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>GOVOREĆI O KAMENOM DOBU. I pećinskom (muškarcu) čoveku.</b></span><br />
<br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Sad sam već ponovo toliko besna da ne znam ni što sam počela pisati sve ovo. Dokle može da ide ta politički korektna budalaština? Nekad sam bila naivna i mislila kako ima granice. Odavno već ne verujem u to. Ne pričam ovde o knjizi kao knjizi, ne palamudima je li vredna čitanja ili ne (teško da jeste), uopšte ne govorim o LITERATURI. Govorim o imbecilnosti političke korektnosti koja ne da ne poznaje granice, već nije u stanju shvatiti smisao, koncept pa ni zdrav razum. Upozorenja (trigeri) u smislu "ova je knjiga uvredljiva jer je sexistička, rasistička, -ička i šta god" kad se radnja dešava u KAMENOM JEBENOM DOBU, upravo su reklama (propaganda) koja me automatski odbija od političke korektnosti, feminizma itd. Imam strpljenja za tu vrstu agende koliko i za Jehovine svedoke - što znači da im momentalno zalupim vrata u lice čim ih prepoznam na pragu. Zato što su previše agresivni, zato što mi pokušavaju čekićem uterati neke stvari u glavu, i, kao glavno, zato što njihovu ideologiju nalazim manjkavom na toliko načina da bi mi trebala sopstvena knjiga da se izrazim kako treba.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Ni Jehovini svedoci ni zagovornici političke korektnosti i feminacizma nikad mi neće prodati svoj brend, i da ovise samo o meni, odavno ih više ne bi bilo.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Svaki je pokret kroz istoriju imao svoje radikale. Oni koji su se uspeli održati iole vremena koje nije bilo zanemarljivo, iz svojih su se redova očistili od radikalizma. Ali, mada sam pokušavala naći feministički, leftistički odgovor na onu retardiranu ćurku na yt (u smislu da se odriču njenih imbecilnih reči i postupaka - JEBOTE, pa to je i IRA u svoje vreme radila! ) nisam uspela naći ni jedan. Ako su TO glasnogovornici kojima se ponosite, ako se niste u stanju udaljiti od glupača (vrlo retko glupaNA) koji govore u vaše ime, ja nemam nikakave simpatije za vas, štaviše. Ako dozvoljavate da u vaše ime svaka ćurka s pola (ispranog) mozga mrči ma kakvu budalaštinu (na sveopštu sprdnju i zgražanje iole normalnih ljudi), ako TO uzimate u zaštitu, konačno, ako svaku onu glupaču na GR koja je od pećinskog čoveka očekivala da bude feminista, uzimate u svoju zaštitu - onda ste sve ono što o vama ionako mislim, i nema teoretske šanse da me ubedite u bilo šta što vam agenda propoveda.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Sutra čekam da se neko oglasi na kakvoj stručnoj knjizi o amebama, i požali se da je sexistička. Malo znam o amebama, ali sam stoprocentno ubeđena da nisu bile politički korektne, niti feministe. Što, u vašem rečniku, znači da se trebate vređati, i napisati umobolne recenzije.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Ali, svakako stavite triger u predgovoru. Ne znaju svi da politička korektnost nije starija od ameba. Nemoj da mi se sad tu neko nađe uvređen! </b></span><br />
<br />(Un)satisfied Housewifehttp://www.blogger.com/profile/01968825508956992478noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5487748830856109434.post-62963683588269021602019-12-20T10:56:00.000+01:002019-12-20T11:16:07.299+01:00Tribute<b><span style="font-size: large;">Mislim da bi bilo krajnje vreme da probam da objasnim. Zato što me je stotinu ljudi pitalo, i nikad niko nije bio ni blizu da pogodi. </span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Gospodara prstenova sam kupila tokom jednog školskog izleta, sad već vrlo davno, na Sajmu knjiga. Pre toga sam čula za Profesora, ali sve što sam o njemu znala bili su pokušaji onog indijskog (?) režisera da snimi animiranu verziju, posle koje je (dve) odustao. Priča nikad nije imala kraj. Međutim, sam crtani nije bio ono što me je naročito ponelo, uostalom, viđala sam mnogo bolje. Tako da mislim da crtani nema nikakve veze sa svim što se posle izdešavalo, i svakako niju uticao na moju odluku da tog dana kupim knjige. Pre je odlučio povez, korice, način na koji su sve tri knjige bile zgodno upakovane u kutiju, i, pride, sadržavale <i>mapu. </i>(Da, znam da zvuči glupavo, zainteresovati se na osnovu korica.) Međutim, danas to nije nikakva atrakcija. I najgluplji ljubići prodaju se u fantastičnom izdanju, dok su korice postale čitava nauka. Ali, onda, osamdesetih, to nije bilo uobičajeno. Štaviše, bilo je poprilično retko. Egzotično.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Kupila sam knjige davši za njih sve novce koje sam kod sebe imala (a kojima sam planirala da kupim bar tuce - to nije bilo jeftino), počela da čitam još u autobusu na povratku kući, i nekako verujem da nikad nisam izašla iz tog autobusa, zapravo.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Ja još uvek sedim tamo negde, i po prvi put čitam Tolkiena, zapanjena. Omađijana.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Otkad znam za sebe, ja čitam. Najveći deo svog života čitala sam knjigu dnevno. Slagala sam bibliotekarku da imam više godina nego sam imala, kako bi mi dozvolila pristup "literaturi za odrasle." (Mislim da mi nije poverovala, ali znajući moju čitalačku istoriju, kao i da sam u bibilioteci inventar, napravila se luda i pustila me.) Ne, nisam bila nastrana, nit sam s 13 godina htela da čitam o socijalnim problemima i sexu. Radilo se prosto o tome da sam bukvalno sve knjige u dečjoj biblioteci već znala napamet. Htela sam nešto novo. Govorim to zato što bih htela da bude jasno da knjige za mene nisu bile nikakav wau, u momentu kad sam srela Profesora. Dotad sam već bila jako dobro izverzirana. Čitati, za mene je bilo podjednako prirodno kao i disati. </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Nikad ne napustivši onaj autobus, ja još uvek imam Tolkiena u malom mozgu kad god čitam bilo šta drugo, i njega kao reper na osnovu kojeg sve drugo upoređujem. </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Čak i vrlo zagriženi Tolkienisti ponekad se žale na njegove duge opise, elaborirane bitke koje se protežu čitava poglavlja, isuviše komplikovanu mitologiju. (Dobro, po pitanju ovog zadnjeg zagriženi Tolkienisti se zapravo ne žale.) Što se mene tiče, ja nikad nisam osetila ni najudaljeniji dašak dosade čitajući bilo šta što je Profesor ikada napisao. Ono što sam osećala, u stvari, bilo je: još. Još! Masa ljudi bi pala u nesvest, ali, za mene, Tolkien naprosto nije napisao <i>dovoljno.</i> </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Profesor je jedina osoba koju mogu da čitam i da mi ne smetaju hrišćanske natuknice, mada po pravilu odbacujem svaku knjigu koja bilo kako aludira na Hrišćanstvo. To je razlog što nikad nisam čitala Narniju. Mesijanska poruka Narnije za mene je preterano blatantna, a čak i u slučajevima u kojima nije, imam prokleti nos za hrišćanske/religiozne reference, i naprosto ne mogu to da trpim. Lewis i Tolkien su zajedno studirali na Oxfordu, bili jedni od osnivača Inklinga, i izuzetno bliski prijatelji. Veruje se da je Lewis bio prvi koji je ikada pročitao začetke Gospodara prstenova, ili onoga što će to postati, isto kao što je Tolkien bio prvi koji je ikad čuo začetke Lewisovog životnog dela, Narnije. Isto tako znam da su imali velike rasprave, jer je Lewis, iako ne Katolik, bio vernik takođe, i stalno je zamerao Tolkienu što u svojim delima ne čini veru očiglednijom. Nikad se oko toga nisu složili, jer je Tolkien smatrao da otvorenoj veri nije mesto u fantastici. Kao ni bilo kojoj drugoj otvoreno propagiranoj ideji takođe. Tolkien je mrzeo propagiranje ideja u svojim delima, i u knjigama uopšte. </span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Profesor je bio Katolik, i pobožan, i mada to možete samo izdaleka primetiti u Gospodaru prstenova, u nekim drugim stvarima koje je pisao, poruka je mnogo jasnija. Čuvena rasprava između Finroda i Andreth zapravo je Profesorova filozofija, njegov pogled na Hrišćanstvo i boga. Bez obzira, to je nešto najbolje što je ikada napisao, bez razmišljanja, esej neverovatne dubine i smisla. Sasvim mi je jasno da govori o bogu i religiji, ali ne marim. </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Ne radi se o tome da bih Profesoru oprostila ma šta. Radi se o tome da je bio čovek takvog talenta da je umeo napisati čak i propovedničko delo - nešto što inače zaista ne trpim da čitam, mislim, ne podnosim da mi ljudi propovedaju u svojim knjigama/slikama/muzici/čemu god - ali da isto možete čitati i razumeti <i>čak</i> i ako potpuno odbacite srž. Profesor je mrzeo alegorije, i kad god je pisao, čak i kad je pisao onako jedino kako je moguće (pisci u svoja dela po pravilu unose svoja lična shvatanja i misli i ideje o svetu), čitaocu je uvek ostavljao prostora da stvar potpuno drukče protumači, ili čak i samu ideju odbaci. I sagleda je na način kako njemu, čitaocu, zapravo odgovara. </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Tako da, ne. Ne radi se o poruci. Ima ih koji bi rekli da knjiga fantastike ne može imati nikakvu poruku, ali to su budale. Knjige fantastike se temelje na bajkama (Profesor je lično napisao tomove o tome), i slede pravac koji svaka bajka sledi. (Svaka bajka ima jasno utvrđen pravac kojim ide, jeste li to znali? Nijedan mit u ljudskoj vrsti ne iskače iz tog šablona, što su stručnjaci zaključili davnih dana, i debelo dokumentovali.) Tako da se i Gospodar prstenova drži istog obrasca, i sledi potpuno isti put. I upravo je <i>to</i> poruka bajki, pa tako i fantastike. <i>Put </i>je poruka. </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Ko razume, shvatiće.</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Međutim, ono što je mene vezalo za Profesora, i što će me držati omađijanom do kraja života, jeste nostalgija. Žal za prošlošću, stvarima koje su bile i propale, i nikada se više neće vratiti. Ideja o mladosti sveta koji je degradirao i pao sa svojih vrhunaca, da se danas valja u kaljugama materijalizma, nemorala, nečasti i pogani. Ideja o neumitnoj prolaznosti i propadanju svega, i najposle smrti. I neizvesnoj nadi koje nakon toga možda ima, a možda i ne. Najverovatnije ne. U mojoj duši, Profesor je čvrsto isprepleten s mojim detinjstvom, mojom mladošću, mojim tugama, razočaranjima, izneverenima nadama, ljubavlju, tugom, starenjem i neizbežnom na kraju puta. Sve što sam ikada osećala, Profesor je objasnio i <i>pre </i>nego sam znala da ću to jednog dana osećati. Za mene, Profesor je prorok. </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Nije stvar u Visokim Kraljevima i Visokim Vilenjacima. Nije stvar o priči samoj po sebi (bez obzira što mislim da joj ni dan danas ništa nije ni za prineti). Stvar je u atmosferi. Stvar je u žalosti. Profesor je najžalosnija, najnesretnija stvar koju možete sresti. Njegove priče, njegova filozofija, njegova mitologija - sve to ima jednu zajedničku crtu, a to je beskrajna tuga. Tek kad pročitate toliko Profesorovih stvari kao ja, razumećete da on nikad nije pisao o nadi, ili čak i kad jeste, uvek ju je ostavljao ambivalentnom. Nejasnom. Jednom koja se najverovatnije nikad neće ostvariti. </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Ponekad se pitam da li je Profesor bio depresivan, mada znam da nije tačno, i da je imao lep život i sretnu porodicu oko sebe. </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Sve što je Profesor pisao, na kraju se svodi na <i>doom. </i>To nije lepa reč. To je, zapravo, jedna od najstrašnijih reči u engleskom jeziku. I vi ne možete a da se ne zapitate: i? Ako je sve tako crno, čega da se držim? Ako sam čovek, i smrtan, i ako je svet osuđen da propadne, i ako su čak i Vilenjaci, besmrtni i prelepi, osuđeni da propadnu - i to da propadnu mnogo gore nego smrtnik - ako čak i bogovi imaju rok trajanja - ako čak ni Zapad Besmrtni i Blagoslovljeni nije večan - šta mi preostaje, onda?</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Ne nada. </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Poverenje. </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Ne za tebe. Poverenje za nešto drugo, i u nekoga drugoga. Boga? Možda. Đavola? Može i to. Paralelne univerzume? Možda! Kako ne shvatate? <i>Nije bitno šta.</i></span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Bitno je stati, i opstojati. I verovati da nije bilo uzalud. Čak i kad vam sve govori da jeste. </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><i> </i></span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><i> </i>Ja sedim kraj vatre i mislim</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"> na stvari što se zbiše, na cveće</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"> livadsko i na leptire</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"> u letima što ih nema više;</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;"> o žutom lišću i paučini;</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"> jeseni davne ih nose,</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"> sa jutarnjom maglom i srebrnim suncem</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"> i vetrom svrh moje kose.</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;"> Ja sedim kraj vatre i mislim</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"> o tome kakav će biti svet</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"> kad dođe zima bez proleća</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"> čiji ću ikad videti cvet.</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;"> Jer stvari kojih nisam video</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"> toliko mnogo postoji:</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"> svaka se šuma u svako proleće</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"> u drugo zeleno boji.</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;"> Ja sedim kraj vatre i mislim,</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"> davnih se ljudi mnoštvo jati,</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"> i onih koji će videti svet</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"> koji ja nikad neću znati. </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;"> Ali svo vreme dok sedim i mislim</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"> na sve te davne časove,</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"> očekujem stope što se vraćaju</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"> i da čujem kraj vrata glasove. </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">RIP Profesore. Neka ti je slava, tamo na Zapadu. </span></b>(Un)satisfied Housewifehttp://www.blogger.com/profile/01968825508956992478noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5487748830856109434.post-32706219706299761532019-12-13T20:57:00.000+01:002019-12-19T13:50:02.521+01:00Ne znam zašto mi to pričaš<b><span style="font-size: large;">Ne znam ni ja.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Ali, ovo je zgodno mesto da se govori u vetar.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">U životu sam sretala dve vrste ljudi. Sretala sam još par vrsta, ali zbogradi teme. Da. Jedni su me gledali kao objekt. Obično obožavanja, ali objekt. Nije važno da li vam ljudi prinose žrtve i klanjaju vam se, objekt je objekt. On je ljuštura bez sadržaja, kip. Barbika. Svi znaju da Barbika nema genitalije, ni mozga. </span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Drugi su smatrali da imam mozak, ali se s njim nisu slagali, i po pravilu su hteli da ga promene. Oni su želeli da čuju šta imam za reći, ali su u isto vreme želeli da više tako ne govorim, nit mislim to što govorim. Želeli su da mislim i govorim drugačije.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Ne smatram da sam veliki mislilac (štaviše, grozim se takvih epiteta), ali ne mislim ni da sam budala. Uvek sam imala svoje stavove, i retko kad problem da ih iznesem. Mnoge sam promenila tokom godina, neki koji su preostali, danas su modifikovani. Neki su preživeli svo ovo vreme, bez obzira na vanjske uticaje i okolnosti. Stekla sam i neke nove. Kako god, uvek sam ih <i>imala.</i></span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;"><i>Imati stav, mišljenje, </i>nije nešto što bih svakom dozvolila, da se za nešto pitam, a ne pitam se. Kako kažu Američani, mišljenje ko i šupak, svako ima jedan. To što ga imate, ne znači da treba da mašete golim dupetom ljudima u lice. Čmar baš i nije nešto čemu svet treba da svedoči, i bolje bi bilo po neke (i po svet) da ga zadrže gde mu je mesto. U gaćama. Da ne izaziva javnu sablazan. I mučninu.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Ima dosta ljudi koji misle dupetom umesto glavom. Da se za nešto pitam, niko od njih ne bi smeo javno da se izjašnjava. </span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Može zvučati ko samoreklama, ali nikad za veka nisam srela čoveka koji mi je rekao da mislim dupetom. Srela sam stotine koji se sa mnom nisu slagali, i koji su ukopavali pete u zemlju da mi dokažu kako grešim, ali čak ni oni nisu mislili da sam glupača. I nije bilo potrebe da mi oni to potvrde. Ja nisam glupača. Preduslov da ljudi svedoče vašem mišljenju, jeste da ne mislite dupetom. </span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Kako nisam doživela - a mogla sam i te kako - da mi se ljudi po tom pitanju usprotive, moglo bi se reći da nije puka sujeta ta koja izmišlja besne gliste i pod čijim uticajem verujem da ne mislim dupetom. Mada nikad nisam ni verovala da tako postupam, niti mi je ikad trebala tuđa potvrda. Govorim samo u smislu samoreklame. Odnosno, da završimo s njom, da je pojasnimo.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Šta bi vas vređalo više? To što nekog ne zanima vaš mozak (čak i ako priznaje da ga imate), ili to što neko želi da vas natera (na bilo koji način, uključujući manipulaciju, psihološke gadarije pa čak i otvorene pretnje) da vam mozak drukče kalibriše? </span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Jer, čak i oni ljudi koji su me doživljavali kao objekt, znali su da, za razliku od Barbike, imam mozak. On im prosto nije bio bitan. Što se njih ticalo, nije mi ni trebao. Bilo je dovoljno to što sam Barbika. Oni koji nisu mislili da sam Barbika, hteli su da prestanem da razmišljam kako razmišljam, i da se uklopim u šablone koji su njima odgovarali. Ponavljam, šta bi vas vređalo više?</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">I da li bi uopšte trebali da se vređate. </span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">U principu, sasvim je dovoljno da čovek sam za sebe zna da nije budala. Masa razloga za celoživotnu depresiju može se ukloniti svešću da niste budala. (Naravno, uvek preostaju drugi razlozi, ali to nije tema sad.) Šta drugi misle, to je njihov problem. </span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Zaista? </span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Svi bi mi hteli da verujemo da smo samosvojni i nikom ne polažemo račune. Da imamo svoje principe oko kojih nema pregovora. Muda labudova. Uvek ima razloga da se pregovara oko principa. Život nije bajka, život je gadan. I retko ko dobije sve što očekuje. U principu, moramo se zadovoljiti onim čega se uspemo dočepati, i to je to. U životu morate raditi kompromise. Morate vagati. Proceniti rizik i dobit. Vrlo često u životu morate pognuti glavu. </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><i><br /></i></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Kad god u životu nisam pognula glavu našla sam se u nebranom grožđu. Kako god moj mozak bio kalibrisan, za ovaj i ovakav svet definitivno nije. To je osnovni razlog što sam fantast. I što ne volim ljude, ni ovaj svet. Zvuči ko jeftino američansko budalasanje, ali ja to živim na svojoj koži oduvek. Zato marš. Znam da moj mozak nije kalibrisan za ovaj svet (državu? Hm.) i da je to nužno zlo s kojim se moram pomiriti. </span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Jer, to jeste nužno zlo. Neki ljudi moraju progovoriti pa makar ih to koštalo glave (ko što mene košta, maltene, kad god sam progovorila). Ako ih niko ne želi čuti, onda nađu ovakva mesta i laju na zvezde. I to bi trebalo biti to. To bi moralo da vas zadovolji. Da sam mlađa, ili da još uvek imam snage, možda ne bih odustajala. Možda bih naterala sebe da po ko zna koji put, usprkos svim očiglednim, celoživotnim razlozima protiv, još jednom skupim svoje prnje, svoje krvavo srce, svoje izneverene nade, svoja neosnovana očekivanja, svoju jebenu (i višestruko jebenu) <i>nadu</i>; i probam ponovo. Drugačije. Ali, kako da to uradim sada?</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Svet je kakav jeste, gadan. I ljudi su kakvi jesu, i dele se u dve grupe. I nikog živog ne zanima šta ja mislim, i čak i kad misle da imam mozga, žele da ga drukče kalibrišu. Ja, prosto, nisam <i>dovoljno dobra da bih dobila i jedno i drugo. </i> </span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Koji vam još razlog za depresiju treba? </span></b>(Un)satisfied Housewifehttp://www.blogger.com/profile/01968825508956992478noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5487748830856109434.post-37830099618305172142019-11-08T11:06:00.001+01:002019-11-08T11:06:50.451+01:00Igra prestola<span style="font-size: large;"><b>Erica Y. je bila jedan od mojih omiljenih "mislilaca" (?) tokom gimnazije. Nikad mi nije bila idol, jer u ne verujem u instituciju idola i nikad za veka nisam imala jednog. E.Yong je fantastičan medijum za nedozrele (da ne upotrebim kakav gori izraz) ženske mozgove. Osim ako niste odrasli pod kamenom, u manastiru ili kakvom sličnom religijskom kultu, teško da će biti mnogo toga što vam se kod gospođe Y. <i>neće</i> dopasti <i>čak i danas.</i> Podrazumevajući, naravno, da ste žensko, i srednjoškolka.</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Gospođa je Y. imala mnoge zanimljive teorije (naglašavam da se radi o Strahu od letenja, ostale njene knjige ne volim naročito), međutim, nije mi namera da razglabam o svima njima sada. Bio bi ovo jedan mnogo duži blog nego ih ionako pišem.</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Ja nisam dovoljno mlada da bih bila radikalni feminista, niti, kad smo već kod toga, politički korektna. U vreme dok sam odrastala, glumci u filmovima su psovali bez da ih se bipuje, pušili, deca su se igrala po ulici bez nadzora odraslih (i niko nije zvao socijalnu službu zbog toga), određen nivo nasilja (u cilju i smislu priče) kao i gole ženske grudi nisu bile naročit tabu na filmskom platnu. Verovatno sam pristrasna (svi smo pristrasni kad se tiče našeg detinjstva) ali ne sećam se da je iko dizao galamu oko crnog humora ili čak "uvredljivog" humora. Čini mi se da je malo šta u ono vreme smatrano svetom kravom u koju se ne sme dirati. Ja ne verujem u svete krave, i mislim da je <i>sve</i> podložno diskusiji, sučeljavanju suprotnih mišljenja, slobodno, bez da se iko s bilo koje strane debate automatski etiketira nazadnim, rasistom i fašistom. <i>Naročito</i> sam mišljenja da, kad se tiče humora, <i>ništa</i> ne treba da bude sveta krava, tabu. Tu <i>ne bi smele</i> postojati teme koje "nije politički korektno" pominjati.</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Još uvek se s oduševljenjem sećam određenih britanskih humorističkih serija kojih bi realizatori danas bili <i>bukvalno</i> spaljeni na lomači. </b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Dosad ste shvatili da ne volim politički korektnost.</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Elem, da se vratimo fabuli radnje. Erica Y. je imala teoriju da su žene snaga iza prestola. Njoj se to nije dopadalo, jer je, bivajući rani feminista, (i posve u skladu sa današnjim femkinističkim trendom), smatrala da bi žena trebala bit snaga po sebi, i da se ne bi trebala služiti trikovima i manipulacijom da bi postigla šta hoće. Za razliku od današnjih feminista, međutim, Erica, kao raniji egzemplar te vrste, nije poricala biologiju. Ona je govorila da je to biološki uslovljeno i prirodno u ljudskoj vrsti. Primedbe koje je iznosila, odnosile su se na to da se takav rezon <i>treba menjati</i>, ma koji razlozi (i)za njega postoje.</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Time je, naravno, samu sebe pljunila u lice, jer, ako je nešto biološki uslovljeno i prirođeno ljudskoj vrsti, sve što pokušava da promeni taj tok, automatski bi značilo devijaciju i, shodno tome, bilo unapred osuđeno na propast. Možda zato Erica nikad nije ponudila konkretno rešenje, konkretne korake koji bi bili potrebiti da se njena ideja ostvari. Možda zato što <i>nije znala</i> <i>kako</i>. </b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Možda zato što ne treba?</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Prošlo je dosta godina od moje gimnazije, međutim, nekako sam propustila da shvatim zašto bi se <i>snaga iza prestola</i> tumačila kao manipulacija i trikovi - po defaultu. Ako su i muškarac i žena svesni o čemu se radi, kako to može biti prevara i manipulacija? Sasvim sam sigurna da ima brdo budalastih muškaraca koji ne prepoznaju manipulaciju čak ni kad im vrišti u lice (svaki dan gledam žene koje to rade, na opšte veselje njihovih partnera (kao i usputnih svedoka) koji ostaju blaženo nesvesni). S druge strane, poznajem bar isto toliko muškaraca koji su potpuno svesni kad njihove bolje polovine glume ludilo, i ne daju se prevariti. Problem je u tome što izraz "snaga iza prestola" automatski podrazumeva neku kučku koja šapće svom čoveku u uvo, radi mu iza leđa i gura svoje sopstvene ciljeve ne mareći za njega uopšte - osim kao sredstvo. </b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Što se mene tiče, isti sam izraz uvek tumačila kroz <i>savet</i>, ne manipulaciju i laži, kamoli rovarenje iza leđa. Ma šta se o tom izrazu misli, ja imam svoje lično tumačenje njega, koje možda zaslužuje čak i drugo ime, ne bi li ga se prestalo brkati s prethodno navedenim. Ako su čovek i žena posvećeni jedno drugom, onda niko ne manipuliše, niko nikome ne radi iza leđa, niko nikog ne laže i oboje imaju iste ciljeve u životu.</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Ako je muško u toj priči neko ko je isturen napred, simbolički rečeno, neko ko će se potruditi da se stvari realizuju (u mom ličnom kanonu, to je jedna od stvari koje muškarci rade, odnosno trebalo bi), zašto je problem ako upita ženu za mišljenje (ne bi li to trebalo bit normalno?), posluša njen savet, uradi kako mu je ona savetovala? </b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Koji je problem u tome?</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Problem je ako sama veza nije zdrava, ali onda je ljudima u njoj, i ženi i muškarcu, ovo o čemu pišem najmanja briga.</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Naravno, reći će mi, a što žena ne bi trebala bit ta koja se brine da se stvari realizuju, dok je muško snaga iza prestola, i savetnik?</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Ne znam drugi odgovor na to osim ličnog: zato što se meni lično takva dinamika u braku/vezi ne bi dopala.</b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Kamoli takav jedan muškarac. </b></span>(Un)satisfied Housewifehttp://www.blogger.com/profile/01968825508956992478noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5487748830856109434.post-74751370052897640882019-10-26T12:38:00.003+02:002019-10-26T12:38:55.242+02:00The Amazons Ride Again<span style="font-size: large;"><b>Ako bih napisala još jedan tzv. besni post, mislim da bi mi određene institucije zakucale na vrata. Ali ovaj je blog, zapravo, u tu svrhu i napravljen. Ne, ne zato što sam "nezadovoljna kućanica" iz razloga koje biste pomislili, već jer sam, prosto, nezadovoljna. I besna.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Kako, do vraga, ne bih bila?</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Prestaću koristiti internet ne zvala se ja Đorđe. A ne zovem se Đorđe. Skuvam ujutro kafu, zapalim prvu cigaru, otvorim laptop, i među prvih pet stvari koje mi iskoče u trendingu (ili kako se već vraga to zove), jesu iskustva muškaraca sa ženama na radnom mestu. </b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Sad, pitaćete, pa? Šta tu ima pa da te iznervira? </b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Ako vam prepričam <i>samo jedan</i> od postova koji kaže (ne citiram od reči o reči, naravno): "Pre par nedelja imali smo jednu od uobičajenih obuka o polnoj ravnopravnosti, sexualnom uznemiravanju itd, tokom kojeg nam je, između ostalog, rečeno da - mada u biti nije explicitno sexistički gest - <i>rukovanje</i> se može posmatrati kao takav, pa ga je najbolje izbegavati. Usput, obuka je navrat nanos organizovana pre no joj je bilo vreme(?), zato što je kolega dobio zvaničnu opomenu za <i>sexizam</i> jer je trudnici s detetom u rukama, na kiši, otvorio vrata. Ona ga je tužila jer je "sama sposobna otvoriti vrata", odnosno njegov je čin bio sexistički"- <i>ako</i> vam navedem samo taj jedan post, hoćete li i dalje misliti da dižem galamu ni oko čega?</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Ma gde đavla beše onaj smajli za facepalm? Ili onaj di sam se obesila međ šunke na tavanu.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Mada, postovi (prepuni užasa koji ne možete ni zamisliti, zapravo) nisu u stvari ono što me je pogodilo. Pogodilo me je sveopšte mišljenje, ujedan glas kojim su svi prisutni muškarci vikali, a koji se u principu svodio na sledeće:</b></span><br />
<br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Izbegavati žene. Ne dolaziti s njima ni u kakvu korelaciju. </b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Izbegavati čak i svaki razgovor koji se tiče posla, a moguće ga je izbeći.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b><i>Ni slučajno</i> ne ostajati nigde ni sa kojom i kakvom ženom nasamo. Ako moraš, potrudi se da još neko bude prisutan, u smislu eventualnog budućeg svedoka.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Ako imaš auto, natrpaj sva sedišta nekim đubretom kako bi imao izgovor da nijednu ženu nigde ne povezeš.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Donesi na radno mesto fotografije izmišljene dece, ili nabavi lažnu burmu, kako bi izbegao da ti se neka nabacuje, pa posle kad je odbiješ, ode da te prijavi za sexualno uznemiravanje, iz inata i povređene sujete. (Ovo je bio ozbiljan savet jer se bar trećina postova ticala žena koje su pokušale flertovati, bile odbijene, i onda otišle i gnusno se osvetile.)</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Nikad se ne vozi sa ženom sam u liftu, ako lift nema kameru.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Po mogućnosti snimaj svaki telefonski razgovor. </b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Nemoj da se ženiš, nemoj da muvaš nikoga, nije vredno truda a možeš se nać u velikim govnima.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Odbaci žene.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b><i>Ostani sam.</i> </b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>1984, iko?</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Pre nego neko celu ovu moju tiradu odbaci ko izmišljotinu napumpanog, patrijarhalnog (belog?) muškog ega, reći ću da se Iluminati i ravna zemlja nisu pojavili nigde u postovima, i da, ako je i dve trećine od par hiljada ljudi tamo lagalo, još uvek ih ostaje zabrinjavajući broj koji je ispričao bar polovičnu istinu - <i>što je dovoljno strašno.</i></b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Ništa nije strašno, rekao bi neko kog sam nekad poznavala, ali ako nešto jeste, to je današnje društvo.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Lično znam određen broj žena koje bi sad rekle: ma ko im jebe mater. MiliJon godina muškarci tlače žene, drže ih u ropstvu, kupuju ih i prodaju, tuku i siluju. Ako se sad situacija promenila, pa neka je. Nek sad <i>oni</i> malo žive u strahu. Nek sad malo <i>oni </i>vide kako je to. </b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Ne znam luđakinje koje su lajkovale klip kako žena gazi kolima svog momka koji ju je varao, ali znam da bi i one rekle to isto. Što nije toliki problem. Problem je što bi, da je to bio momak koji kolima gazi svoju nevernu devojku, sve do jedne skočile na noge i zaurlale: "Mizogonista! Zlostavljač! Muška svinja! Beli (?) patrijarhalni povlašteni muškarac! Pa ona valjda ima <i>razloga</i> što ga je varala!"</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Naravno, <i>on</i> nema. On je samo svinja. </b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><br /></b></span>
<span style="font-size: large;"><b>Dvostruka merila, iko?</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Poremećeno društvo, iko?</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Ne kažem da je prevarena žena trebala okrenuti drugi obraz, ali kažem da i ona koja je zgazila čoveka, i sve luđakinje koje su joj aplaudirale, trebaju ići u zatvor. Odmah. Koliko juče. <i>Zato što se ljudi ne gaze kolima, i zato što niko pri čistoj svesti ne ide okolo i podržava linč. </i></b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>I to moram da <i>objašnjavam? </i>U 21. veku? Neverovatno.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Na stranu to što bih trudnu idiotkinju (da, napisala sam: trudnu idiotkinju) ja lično ostavila na kiši, kao i da sam počela ozbiljno razmišljati da odsad nijednoj trudnici u prevozu više nikad ne ustanem - jer, božemoj, može ona sama. Ne pada mi na pamet da me neko proglašava sexistom i pravi mi probleme u poslu i životu <i>zato</i> što sam bila ljubazna spram stranca, <i>čovečna.</i></b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Problem je što feministkinje uopšte ne uviđaju do kakvih je posledica dovela njihova agresivna retorika, i još opasnije delovanje. Problem je što feministkinje uopšte nisu svesne kakav su užas počinile kad su čak i mene, ženu - da ne pominjem muškarce - naterale da počnem da razmišljam na taj način.</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Malo je reći da sam bila zgrožena čitajući iskustva muškaraca i ostale koji im daju savete. 80-ih je Fatalna privlačnost bila fikcija i razbibriga u dokolici, da bi dvajst godina kasnije postala realnost. Ko je verovao da je tako nešto moguće? Ko je uopšte i <i>sanjao</i> da će tako nešto postati stvarnost??</b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>Nema šanse da me ubedite. Društvo u kojem su muškarci odlučili da im je isplativije da ne samo prestanu da zaobilaze žene na poslu u širokom luku, već i da im je mudrije da bagatelišu kompletni ženski rod kojem više ne veruju i za kojeg misle da više nije vredan mogućih problema koje donosi - definitivno je osuđeno na propast. </b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b>I ne, nikakvo feminističko bulažnjenje neće me razuveriti, nikada. Ljudi zaboravljaju da feminizam danas nije pokret za ravnopravnost. Ne u stvari. Ko je ikad zagrebao ispod površine i pročitao ma šta iz trenutne feminističke literature? Today's feminism u korenu nosi nešto kao što je "empower". Danas je ta reč na usnama svakog feministe. Empower nije jednakost. Definicija: empower, verb. </b></span><span style="font-size: large;"><b><span>Give (someone) the authority or power (to do something). </span></b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><span><br /></span></b></span>
<span style="font-size: large;"><b><span><span>Give (someone) the authority or power.</span></span></b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b><span><span>Nad čim, kim? Kakvu moć, zašto moć? Šta, jel smo se sastali ovde da bi se <i>svetili?</i> Šta je ovo, čas veronauke? Istočni greh? Parcijalni? Dosad su se "sve žene rađale grešne", sad je došao red na nas? Pa se danas "svi muškarci rađaju grešni"? </span></span></b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><span><span><br /></span></span></b></span>
<span style="font-size: large;"><b><span><span>U Australiji je izbila opšta uzbuna kad je tamo neki lanac odeće plasirao majicu na kojoj je pisalo "Boys will be boys". Odmah su morali povuć iz prodaje taj mizogonistički, patrijarhalno-beli, sexistički proizvod. </span></span></b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><span><span><br /></span></span></b></span>
<span style="font-size: large;"><b><span><span>S druge strane, kad su izašle majice s natpisom "Girls are smarter", to je izazvalo opšte oduševljenje. Nakon što se neki nesretnik pobunio, kompanija koja je napravila majice rekla mu je da natpis "empowers young women" (u pitanju je dečija odeća). </span></span></b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><span><span><br /></span></span></b></span>
<span style="font-size: large;"><b><span><span>A jel?</span></span></b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b><span><span>Boys ne treba da budu boys. Bolje da budu leprikoni i jednorozi, transexualci ili najbolje da ih se odgaja tako da uopšte i nemaju pojma da su boys. A girls su, svakako, pametnije. </span></span></b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b><span><span>Najpametnije što je ljudski rod ikad iznedrio, pretpostavljam, evolutivni vrhunac. </span></span></b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b><span><span>I onda, šta će nam koji moj muškarci uopšte? Neka plate sve što su im dedovi radili pre pet vekova. Nek svaki današnji šmokljan plati za ono silovanje koje mu je predak počinio dok smo još trčali gologuzi naokolo. Nek hodaju pognute glave, nek se stide, nek svaku rečenicu počinju sa: izvinjavam se... Nek otrpe svaku lažnu optužbu za sexualno uznemiravanje (ne sekirajte se, ima ih ihaha), nek im karijera i život budu upropašteni <i>čak</i> i kad se dokaže da su bili lažno optuženi, nek ćutke trpe kad ih svaka <i>entitled</i> guska na ulici pljune zato što joj baba nije imala pravo glasa - nek crkne, govno belo i patrijarhalno! - i, svakako, okupljajmo se vikendom na gradskim trgovima da, uz kokice i colu, uživamo u predstavi gaženja kolima još jedne budale koji ga nije bio u stanju držat u pantalonama. </span></span></b></span><br />
<br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b><span><span>Ma šta? Kill 'em all! </span></span></b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><span><span><br /></span></span></b></span>
<span style="font-size: large;"><b><span><span>I onda će planeta najzad bit idealna, paradise. </span></span></b></span><br />
<span style="font-size: large;"><b><span><span><br /></span></span></b></span>
<span style="font-size: large;"><b><span><span>Nego, šta ono najposle bi s Amazonkama? Vide li ih neko skoro? Izumrle, <i>ma šta kažeš???</i></span></span></b></span><br />
<br />
<span style="font-size: large;"><b><span><span>To je naverovatnije samo mit. <i>Ma šta kažeš??? </i></span></span></b></span>(Un)satisfied Housewifehttp://www.blogger.com/profile/01968825508956992478noreply@blogger.com3tag:blogger.com,1999:blog-5487748830856109434.post-29203506527974669782019-10-17T12:45:00.002+02:002019-10-17T12:45:38.285+02:00Svako zašto <b><span style="font-size: large;">Čovek bi se zapitao zašto sam besna. Celoživotni PMS, otkud znam? Možda bi se čovek mogao zapitati zašto sam <i>povremeno i u vezi određenih stvari</i> konstantno besna. Ni PMS ne traje ceo mesec. </span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">S druge strane, zar nikom ne padne na pamet da se zapita: kako ne biti besan? Gde živite vi? S kakvim to angelima živite? <i>Šta</i> nije u redu s vama?</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Ja sam, hvala na pitanju, dobro. </span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Sad, logično bi bilo da odgovorite: pa da! Naravno da si besna! Naravno da te razumemo! I mi svaki dan ustajemo u ovoj ludoj zemlji, na još luđem Balkanu, na planeti koja je postala luda naročito. Savršeno nam je jasno... Nije.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Sve sam ja to, što bi rekli u mom kraju, prebobala. I ludu zemlju, i Balkan, i kompletnu jebenu civilizaciju. Ne zanima me politika. Vesti nisam gledala jedno 5 godina. Tv ne palim. Da se sutra zarati, saznala bih samo ako bih zatekla tenkove pod prozorom. Ako ćete iskreno, zabole me baš za sve to skupa. Pisala sam ovde o nekim zemljama (i narodima), ali to nije značilo da sam u vezi njih uznemirena. Prosto sam navodila fakte. No hard feelings.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Onda, zašto? Svako zašto svoje... Da.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Slučajno - <i>nikad</i> tražeći - naletiš na recenziju neke knjige ili filma, naprimer. Kritiku. Danas je svaka budala sebi kritičar, i smatra da je dovoljno kvalifikovan ako poznaje bar trećinu azbuke. Imati pravo na svoje mišljenje je jedno, a mrčiti gluposti i besmislice nešto sasvim drugo. Misliti i cveće brati. Da.</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Naletiš tako na nepismene maloletnike, ili, još gore, nepismene odrasle, kako iznose svoje kompetentno mišljenje da je isti (film) dug, dosadan, nema radnje (prevod: nijedan auto u celom filmu nije sleteo s litice i potom planuo, na veselje teletabisa). Ili još odvratnije: kako je film <i>nemoralan</i> (prevod: u jednoj sceni neko je uslikan golih grudi. Ženskih, naravno. Iz nekog razloga, gola muška dupeta uglavnom se tolerišu.), vređa religiju, manjine, feministe i ostala fantastična bića; pa ono što me naročito raduje, i uvek volim da pročitam: "Film/knjiga je sranje, ništa nisam razumeo."</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Kod te izjave uvek se kroz gnev smejem. Jer šta uopšte odgovoriti (naravoučenije: <i>nikad</i> ne odgovarajte imbecilima po internetu, makar vam o tom život zavisio) na to? Imaš pola mozga u glavi, što te sprečava da razumeš prosto proširene rečenice, i smatraš da je tvoje mišljenje (?) <i>kompetentno?</i></span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><i> </i></span></b><br />
<b><span style="font-size: large;">U redu je, mili. Evo sad lepo uzmi ove bojice, i idi tamo u ćošak da mi nacrtaš nešto. Čiča Glišu. I pazi samo molim te, bojice se ne jedu.</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><i></i><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;"><i>Neverovatno.</i></span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Mislim da najviše pizdim zbog ničim utemeljene, ignorantske arogancije miliona ljudi širom planete. Svaki dan - ne tražeći! - naletim na neke koji su upali u zamku, pa ukazali retardima da ih staratelji traže negde po parkingu. Odmah me glava zaboli, jer znam kakav će odgovor biti: <i>svako ima pravo na svoje mišljenje. </i></span></b><br />
<br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Jeste, ima. Ali nema svako pravo da ga javno iznosi po mestima koja su van dosega njegova znanja, ili inteligencije. </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><i> </i></span></b><br />
<b><span style="font-size: large;">Znate?</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Postoji razlog zašto, čak i kad gledam ili čitam stvari iz te oblasti, nikad ništa ne komentarišem o, šta znam, astrofizici. Ili geologiji. Teško da ćete me zateći kako se upuštam u diskusije o tenhnikama čuvenih pijanista. Sigurna sam da nigde duž milijardi i milijardi kablova Mreže ne možete naći da sam napisala i jednu jedinu reč o stručnim aspektima medicine, bilo koje i kakve vrste nauke, istraživanju svemira i istorijskom nasleđu opskurnih kultura za koje sam samo u prolazu čula.</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Jel uopšte potrebno da me se pita zašto.</span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">Zato što jedino što o muzici mogu reći to je da mi se sviđa odnosno ne sviđa, naprimer, dok o svemu ostalom gore pobrojanom nemam za reći ni toliko. Nemam dovoljno znanja da bih se upuštala u raspravu ili iznosila svoje laičko mišljenje. <i>Nisam kompetentna. </i></span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Pa šta, reći će. Pa šta što nisi. Nisi ni sociolog, ni psiholog, pa pišeš na mestima koja se tim poljima bave. Šta ćemo s tim? </span></b><br />
<b><span style="font-size: large;"><br /></span></b>
<b><span style="font-size: large;">S tim ćemo - naprimer! - napomenuti da o socijalnim i psihološkim fenomenima pišem tamo gde se okupljaju laici ko što sam i sama. Skupa s drugim laicima, pišem ko laik. Nikad se još nisam upustila u diskusiju sa diplomiranim sociologom, mada ponekad poželim da se dočepam jednog. Ali čak i tada moji argumenti teško da bi bili pravovaljani. Čak i tada bih morala priznati da nisam položila ispite, pročitala svu literaturu i da je moj pogled, da prostite, pas laje vetar nosi. Profesionalcima za zabavu. </span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Zatim, postoji još nešto, ali to se pre tiče kućnog odgoja nego bilo čega drugog. Ima tema o kojima bih imala štošta za reći, i puno pravo da ih kažem, jer su napisane/postavljene od strane laika i namenjene su laičkoj publici. I ne mislim na filmove. Filmove sam uzela tek kao egzamplar. Govorim o određenim društvenim pojavama, između ostalog. Međutim, više nego često ja prosto <i>zaobiđem. Ne</i> jer ne bi imala šta reći, već zato što mi je stvar toliko odbojna, gnusna, glupa ili besmislena, da nemam nikakvu želju trošiti svoje vreme na nju. </span></b><br />
<br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Kako da to pobliže objasnim? Ajde da opet uzmem filmove i knjige kao primer. Pre nekako sam pisala kako sam na Amazonu slučajno natrčala na neku grozotu koja se zove (sedite, ako stojite) My Serbian Wolf. Ne moram napominjati da je u pitanju erotsko-romantična novela, ili kako se god prokleti žanr već zove. Na pamet mi nije palo da se ulogujem i napljujem đubre, mada <i>imam pravo na svoje mišljenje</i> i kad neko već javno pokazuje svoje prljave gaće, i ja mogu javno da ukažem da su usrane. Isto tako, naprimer, nikad za veka nisam komentarisala trailere za Transformerse i slične imbecilnosti, mada, opet, <i>imam pravo na svoje mišljenje</i> itd, itd. </span></b><br />
<br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Zašto? Zato što, više nego što imam pravo na sopstveno mišljenje (koje je danas već toliko oveštala fraza da je izgubila svaki smisao), smatram da, ako mi se nešto ne sviđa, prosto ignorišem i produžim dalje. Zato što mislim da je to zdravorazumski. Zato što se uvek zapitam - nakon što se dobro isplačem smejući se nad kakvim pljuvanjem đubreta - ako ti ljudi to ne rade za novac (ti koji pljuju đubre naokolo), onda koliko su, jebote, dokoni? Pa mogla bih provesti ceo vek pljujući retardirane besmislice na koje natrčavam bar deset puta dnevno. Nije nikakav problem - ako će neko da me plati da to radim. Ovako, šta?</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Plašim se da čak i oni koji prepoznaju đubre i napljuju ga, u principu nisu mnogo drugačiji od samoproklamovanih "stručnjaka" i "kritičara". U biti i jedni i drugi rade isto. Priznajem i spostvenu krivicu po tom pitanju, jer ni ja nisam u stanju zaobić baš svako đubre i baš uvek ostat nema. Priznajem da ni u kom slučaju nisam kompetentna, i da se u stvari igram boga, višeg bića. Što je, osim što je glupavo, još i bezobrazno i nekulturno. </span></b><br />
<br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Pa, pitaćete nasposle, šta je to zbog čega si, u stvari, besna? Zbog nestručnog (prevod: debilnog) mišljenja koje ljudi iznose, ili zbog iznošenja mišljenja kao takvog?</span></b><br />
<br />
<b><span style="font-size: large;">Rizikujući da ispadnem licemer, pitaću vas jeste li uopšte svesni koliko je često to jedna te ista stvar. </span></b>(Un)satisfied Housewifehttp://www.blogger.com/profile/01968825508956992478noreply@blogger.com0