ponedjeljak, 13. travnja 2020.

Život u doba Crne Smrti

Ovaj sam vikend, odbijajući i dalje da gledam rts, i inforišući se jedino putem neta - i to striktno samo o eventualnom policijskom času - ostala  bez cigara. I hleba. Ja sam stratsveni pušač, i hleb me ne sekira - nedostatak cigara i te kako. Mea culpa. Ne krivim nikoga, čak ni sebe što i dalje odbijam gledati rts, pink i ostala sranja. Uostalom, podatke o policijskom času možete dobiti i bez da se izlažete mentalnoj bolesti kao što je rts. 

Elem, u bez-cigaretnom bunilu od 60 sati, našla sam se u vrtlogu opskurnih yt dokumentaraca, pa tako i na jednom o diktaturi u Turkmenistanu. (Čudni su putevi korone). Nije provereno, i ne znam jel je tačno (nemam konkretne dokaze), ali tamo su se javljali ljudi iz pomenute države govoreći kako je u istoj zabranjeno nositi maske pod pretnjom hapšenja. Diktature očito ne uzimaju pandemiju ozbiljno.

Ili?

Neću sad zaverenički teoretisati. Dovoljno je reći da imam svoje mišljenje o koroni, i o posledicama koje je uzrokovala. Retko kad sam dosad grešila kad se ticalo trenutnih dešavanja širom planete, tako da verujem da sam i ovaj put bar donekle u pravu - i što će se sve obelodaniti jednom - ali da glasno kažem? Možete da mi pljunete pod prozor. 

Ono što ĆU reći, jeste da me nervira što se o koroni na sva zvona govorilo kao o novoj Crnoj Smrti.  Kuga je, koliko nas je istorija naučila, bila takoreći 100 procentno smrtna, bez obzira kojoj kategoriji stanovništva pripadate - dete, starac, njoj nebitno. Ni ne znam koliki je postotak onih koji su je preživeli, mislim da je bilo slučajeva, ali toliko malo da se gube u maglama procena. Više je bilo onih koji su, iz ko zna kojih razloga, ostali na nju imuni - međutim, poenta je što to "više" u doba kuge znači onu polovinu Evrope koja NIJE umrla, a što bi, da nije žalosno, bilo smešno. Mislim, upoređivati je s koronom. 

Kuga je u evropskoj svesti ostala urezana kao najgora pošast ikada (uključujući i oba svetska rata, pa i sve ostale ratove koji su se ikada vodili na ovom turbulentnom starom kontinentu), da je čak i danas dovoljno reći "ovo je nova kuga" pa da se svakom Evropljaninu noge odseku. S druge strane, ako podaci govore drugačiju priču - koliko je argumentovano i odgovorno govoriti (štaviše, zvanično izjavljivati) takve i slične gadosti?

Ne mislim da su svi trebali uzet da slede primer Turkmenistana, koji ni inače nije država-primer, niti mi je želja podcenjivati zarazu. Ono što me zanima, jeste kako se od kuge, koja je desetkovala Evropu, i kojoj su podlegali svi bez obzira na godine ili zdravstveno stanje, došlo do zaraze koja prvenstveno ugrožava starije i ljude ionako oslabljenog imunog sistema, usled bolesti od kojih su patili i PRE nego je korona izbila?  Nadigla se čitava galama oko onog mladića koji je umro od korone, dok se nije sazanalo da je nesretnik imao leukemiju. Decenijama se zna da HIV pozitivni ljudi umiru od najobičnije prehlade - ne zato što je prehlada inače smrtonosna za sve i svakoga, već zato što HIV napada imuni sistem, i ljudi koji su pozitivni mogu umreti maltene od ma čega - čak i od stvari koje na zdrave ljude ne ostavljaju nikakve posledice. 

Osim toga, kako se došlo od "nove kuge" do (izjava zvaničnika) izjave obolelima od korone "strpite se dve nedelje dok vas ne prođe"? Koliko sam upoznata, kuga nije "prolazila" za dve nedelje, nit je od kuge obolelima išta pomagalo da se "strpe". U jednom od tzv. korona centara pre neki se dan slavilo uz pivo i sinana sakića. Nisam znala da pivo i sinan sakić leče od korone. Opet, kažem, sto posto sam sigurna da ni pivo ni sinan ne bi pomogli nikome bolesnom od kuge. 

Napominjem da NE govorim o ljudima koji su zaista životno ugroženi od korone, ili onima koji su od nje umrli. Govorim o tome da mi nije jasno kakvi su to ljudi zaraženi koronom koji su u stanju da se napiju uz sinana, i još imaju dodatne snage da se snimaju i sve postave na socijalne mreže? Nešto sumnjam da zaista bolesnim ljudima bilo šta od toga pada na pamet, kao što sumnjam da bi i onima bolesnim od kuge tako nešto bilo i na kraj pameti, da su nešto imali sinana i socijalne mreže.

Danas je zabranjeno i zatvorom kažnjivo širiti paniku. Slažem se. Poslednje što treba paranoičnim ljudima godinama zablesavljenim zvaničnom tv, jeste dodatno dizanje panike. Samo nam još panika treba pa da budemo ko Američani koji su prvaci sveta u paranoji. Ali, čemu onda izjave zvaničnika o novoj kugi? Ili se to ne računa u širenje panike - i ako se ne računa, kako se ne računa? Po kojoj logici? Ako kažete ljudima: ovo je nova kuga, prosečan čovek odmah zamišlja jedno 4 miliona mrtvih u Srbiji, i da će sto posto umreti ako oboli. Sasvim sigurno ne misli da će ga ikakve maske i policijski časovi spasti, A kamoli da misli kako će biti izlečen posle dve nedelje, ili da će tokom karantina u jednom od centara napravljenim specijalno za obolele, piti ladno pivo i pevati u z sinana. Čovek kojem kažete "kuga" veruje da će biti mrtav za koju nedelju takoreći ma šta uradio da spreči smrt.

Jer, tako su ljudi prolazili u doba STVARNE kuge.

Ponavljam, po zadnji put, Turkmenistan, daleko ti lepa kuća. S druge strane, kažem i: širenje panike, daleko ti lepa kuća. Ovaj je narod već ionako dovoljno traumatizovan, dovoljno zablesavljen i dovoljno ispranog mozga. Poverovaće u šta god, ako je dovoljno paranoidno, pa tako i u novu kugu. I mnogima nema veze što bi - da se ZAISTA radi o novoj kugi - mrtvi verovatno ležali po ulicama. Ali bukvalno - jer, TAKO je bilo za vreme originalne kuge. Ljudima je dovoljno da čuju "kuga", i nakon toga više ništa ne dovode u pitanje, gutaju sve što im se servira. Postupiće kako mu se god kaže, uradiće šta god mu se naloži, VEROVAĆE šta god. 

I kome god.

Inače, naziv tog dokumentarca o Turkmenistanu bio je: Poslednja diktatura u Evropi.

Poslednja, zaista?

Nema komentara:

Objavi komentar

Zašto nisi

  Malopre mi postaviše pitanje koje su mi verovatno i pre postavljali, samo što nešto ne pamtim. Naime, upitaše me što nisam feministkinja. ...